Josif Visarionovič Džugašvili - Staljin nije samo jedan od državnika koji je obilježio Drugi svjetski rat već je i ličnost koja je utisnula duboki pečat u suvremenu povijest i velikim dijelom odredila smjer globalnim zbivanjima na međunarodnoj sceni kroz čitavo XX. stoljeće, a velikim dijelom posljedice njegove povijesne ostavštine osjećaju se i danas u suvremenome ruskom društvu. Njegov uspon na vlast u vrlo turbulentnom razdoblju ruske (sovjetske) povijesti promijenio je ne samo strukturu nove države i unutarnje odnose već i samog Staljina, dodatno potaknuvši njegova osobna ograničenja, ali i svojstva osobnosti koja su nastala kao produkt sredine u kojoj je rođen i u kojoj je proveo svoje djetinjstvo i mladost.
Naslovna fotografija - Portret Josifa Staljina iz 1942. godine
FOTO: Molotov potpisuje njemačko-sovjetski sporazum o nenapadanju (Moskva, 23. kolovoza 1939. godine).
Objektivne znanstvene raščlambe Staljinova lika i djela svrstavaju ga među najveće zločince u povijesti ljudske civilizacije (po rezultatima istraživanja, Staljin je posredno ili neposredno odgovoran za milijune žrtava njegova režima, samo zbog političkih neslaganja s njegovom verzijom socijalizma, pri čemu se ne računaju žrtve koje su produkt njegovih strateških promašaja i propusta). U razdoblju Staljinove vladavine, cijela struktura sovjetskog društva pretrpjela je tolike promjene da ni dugo vremena nakon njegove smrti nije bilo moguće realizirati prijeko potreban društveni preobražaj, već je taj proces započeo tek slomom ideje komunizma i raspadom socijalističkih država krajem osamdesetih godina.
FOTO: Winston Churchill i Josif Staljin u Teheranu, 30. studenoga 1943. godine
S druge strane, Sovjetski Savez pod Staljinovim vodstvom ostvario je briljantne pobjede u Drugome svjetskom ratu i slobodno se može reći iznio najveći teret rata od svih zaraćenih zemalja te je sukladno tomu i najzaslužniji za pobjedu nad nacističkom Njemačkom. Unatoč golemim žrtvama i teškom razaranju vlastitog teritorija, SSSR je iz Drugoga svjetskog rata izišao kao moćna vojna sila od koje je ubrzo počela strahovati gotovo cijela Europa, a nakon što je stvorio vlastito nuklearno oružje, SSSR je postao jedna od vodećih svjetskih supersila. Sve to samo pojačava dilemu o stvarnoj društvenoj ulozi Staljina, koja ni do današnjih dana nije u potpunosti razriješena unatoč golemom broju knjiga, znanstvenih članaka i drugih publikacija koje su s različitih aspekata obrađivale Staljina i njegovu političku ulogu te staljinizam kao pojavu kojoj nema pandana u suvremenoj političkoj povijesti. Upravo zbog toga što još postoje brojne nedorečenosti, ovaj tekst pozabavit će se jednom od važnijih dilema, o Staljinu kao ratnom vođi. Drugim riječima, je li osobno donosio ključne strateške odluke, pa bi u tom slučaju većina stvarnih zasluga morala pripasti njemu kao neospornom vojničkom geniju i velikom vojskovođi, ili je bio sklon „pripisati“ zasluge svojih sposobnih zapovjednika isključivo sebi (kao što je to običavao raditi na ostalim područjima političkog i državničkog rada), što bi ga samo potvrdilo kao beskrupuloznog manipulatora. U svakom slučaju, ključne karakteristike Staljinove osobnosti formirane su u ranim razdobljima njegova sazrijevanja, pod utjecajem okolnosti u kojima je odrastao.
Opširno o Staljinovu ratnom putu, koji su bili njegovi taktički promašaji, a koje strateške pobjede, u čemu se razlikovao od Hitlera u zapovijedanju vojskom, čitajte u novom broju VP magazina, u kojemu ćete, između ostalog, pronaći i priče o borbama za Ivanec u travnju i svibnju 1944., stvaranju i ustroju Narodne vojske SHS, saznati sve o hrvatskom vojnom nazivlju, a tu je i osvrt na Senatsko izvješće o radu CIA-e i protuterorističkom djelovanju koje poprima obrise državnog terorizma.
>>Zašto je toliki čušpajz u hrvatskom vojnom nazivlju?
>>Taktički promašaji i strateške pobjede
Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od ponedjeljka, 5. 1., na svim kioscima!
Teško mi je biti pametan za Rusiju jer ne znam mentalitet Ruskog naroda..., no hoću reči da Rusi i dan danas žude, vole velike vođe, posljednji i Putin i sve se svodi na pokazivanje mišića ...a to danas ništa ne pali , bili su uspiješni u poslovima dok je bila visoka cijena nafte, hoću reći narod je velik onoliko (svaki) koji u miru se razvija, gdje narod u blagostanju u miru živi a ako je potrebno u ratu da se obrani, narod je velik i jako onoliko koliko morala, sloge, etike , POŠTENJA u narodu ima koliko u političarima ima poštenja (političari su presllika naroda ).