Josif Visarionovič Staljin nije samo državnik koji je presudno utjecao na razvoj društvenih, gospodarskih i političkih procesa u Sovjetskom Savezu između dvaju svjetskih ratova i u Drugome svjetskom ratu, već i osobnost koja je utisnula duboki pečat u suvremenu povijest i velikim dijelom odredila smjer globalnim zbivanjima na međunarodnoj sceni kroz čitavo XX. stoljeće.

U Oktobarskoj socijalističkoj revoluciji i Ruskom građanskom ratu, Staljin nije bio osobito istaknut partijski čelnik, jer se nije uspio nametnuti kao prirodni vođa tipa Buđonija i nije imao sposobnosti vojskovođa kakvi su bili Frunze ili Šapošnjikov. Nakon rata, po svom znanju i retoričkoj vještini, nije se mogao mjeriti s izrazito educiranim retoričarima (npr. Lenjinom ili Trockim), a intelektualno nije dorastao partijskim teoretičarima poput Buharina ili Zinovjeva, zbog čega je među boljševicima 20-ih godina prevladavalo mišljenje kako je Staljin čovjek „zlatne sredine" po svim pitanjima (to je svojedobno I. Deutscher izvrsno prokomentirao u Staljinovoj političkoj biografiji: „Najupadljivije obilježje Staljinove ličnosti bila je njegova neupadljivost"). U travnju 1922. za vrijeme Lenjinove bolesti izabran je za generalnog sekretara SKP, koji su tada razdirali frakcijski sukobi, upravo zbog svoje neupadljivosti, zbog koje su pojedine sukobljene frakcije smatrale kako će s njim lako izlaziti na kraj. Od tada počinje njegov neprekidan uspon, popločan spletkama, zakulisnim igrama, smicalicama, političkim procesima, čistkama i gomilama leševa.

Kao i slični društveni procesi, Staljinova „revolucija odozgo" u prvo je vrijeme uzdrmala, a kasnije i zbrisala stari poredak i uspostavila novo, iz temelja različito društvo, jer nakon što je Staljin ojačao svoj osobni položaj i učvrstio svoju vlast, razmjena konstruktivnih mišljenja u partijskim i državnim krugovima više nije bila moguća (mnogi koji su imali drukčije mišljenje morali su se solidarizirati sa Staljinom zbog straha pred represalijama).

Stvoren je jedan od najradikalnijih totalitarnih su-stava koji je čovječanstvo ikada upoznalo, a usporedno s njim razvijan je kult Staljinove ličnosti. Tvrdokorna indoktrinacija staljinizma bila je sposobna konzervirati društvene odnose i učiniti ih gotovo imunima na pozitivna kretanja i ideje jedno vrlo dugo razdoblje (koje uključuje i razdoblje od Staljinove smrti do pada Berlinskog zida). Kada su započele organizirane Staljinove čistke i zbog čega, još uvijek je predmet brojnih povijesnih rasprava. Nesumnjivo je njihov glavni razlog bio u ustrojstvu Staljinove osobnosti, dodatno potaknut mentalitetom podneblja u kojem je rođen i odgajan, ali i nizu političkih čimbenika koji su obilježavali tadašnji SSSR. Vjeruje se kako zamisao o velikim čistkama počinje tijekom partijskog kongresa u siječnju 1934. na kojem je, prilikom glasovanja o kandidatima za Centralni komitet, Staljin dobio najviše negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju bio je Sergej Kirov koji time postaje izravni Staljinov konkurent za vlast. Popularni Kirov ubijen je u atentatu u prosincu iste godine, što brojni povjesničari smatraju početkom čistki, iako one dobivaju svoj organizirani i masovni karakter tek 1936. dolaskom Nikolaja Vasilijeviča Ježova na čelo NKVD-a.

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac