U zoru 7. prosinca 1815. u Luksemburškom vrtu u Parizu pred streljački vod stupio je jedan od najslavnijih Napoleonovih vojskovođa, Michel Ney. Jedan od 14 prvoimenovanih maršala, poznat pod nadimkom »Hrabriji od najhrabrijih«, nakon što je preživio 36 bitaka, osuđen za veleizdaju pao je pod hicima streljačkog voda. Vojvoda od Elchingena i princ od Moskve odbio je kleknuti i da mu se vežu oči. »Čovjek kao ja ne stavlja se na koljena. Zar zaboravljate da sam ja dvadeset i pet godina gledao smrti u lice!« Zatim je vodu u kojem su se nalazili i njegovi bivši podređeni sam zapovjedio: »Vojnici ravno u srce!« Maršal Ney bio je jedina žrtva druge restauracije Burbona. Kralj Luj XVIII. dao ga je zbog izdaje osuditi na smrt.
Proslavljeni maršal, kojemu je bila namijenjena činovnička karijera, u mladosti se dobrovoljno prijavio u vojsku pobjegavši od kuće i pridruživši se pukovniji husara. Od početka je pokazivao izuzetnu postojanost i hrabrost u boju, a i kasnije će već kao visoki časnik svojom hrabrošću nadahnjivati svoje vojnike. Na početku revolucionarnih ratova njegova pukovnija priključena je Sjevernoj armiji s kojom je sudjelovao u pobjedi kod Valmya 1792. god. Mjesec dana kasnije Ney je postao časnik te napredovao dalje munjevitom brzinom. Već sa 25 godina postao je general, a god. 1804. Napoleon mu dodjeljuje maršalsku palicu. U kampanji god. 1805. predvodi 6. korpus i pobjeđuje Austrijance kod Elchingena te osvaja Tirol. Potom ratuje protiv Prusije i Rusije te sudjeluje u invaziji na Portugal i Rusiju. U Bici kod Borodina zapovijeda središtem bojišnice, a u povlačenju iz Rusije predvodi zaštitnicu te kao zadnji francuski vojnik prelazi rijeku Njemen. Zbog galantnosti i junačkog ponašanja Napoleon mu dodjeljuje titulu princa od Moskve. Iako je do tada vjerno služio Napoleonu, Ney je 1814. stao uz maršale i generale koji su prisilili Napoleona na abdikaciju. Ušao je u službu Burbona, a kada je Napoleon 1815. godine pobjegao s Elbe i iskrcao se u Francusku, obećao je kralju Luju XVIII. da će uzurpatora dovesti u željeznom kavezu. Ipak, ubrzo mu se ponovno pridružio i hrabro se borio u Bici kod Waterlooa. Pod njim je ubijeno pet konja, njegova konjica je uništena, a on gologlav i opržen barutom sa slomljenim mačem u ruci ostao je među rijetkima uspravljen usred gomile mrtvih i ranjenih. Iako je nakon progona Napoleona na Svetu Helenu proglašena amnestija, ona nije obuhvatila i Neya kojega je Luj označio glavnim krivcem za prijelaz vojske Napoleonu.
Prema kasnijem mitu, organizirano je lažno smaknuće pa je Ney emigrirao u Ameriku gdje je kao učitelj Peter Stuart Ney umro 1846. god.
Mitovi nadahnjuju. eh da je mit bar istinit .