„Coca Cola“ i kukasti križ! Sigurno se pitate kakve veze ima „Coca Cola“ s nacizmom? Vjerujem da veliku većinu ljudi simbol svastike, odnosno kukastog križa, asocira na nacizam i strahote Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je kako smo zbog kratkog razdoblja, tijekom kojega je svastika postala simbolom nacističke Njemačke, zaboravili njeno tisućljetno značenje i počeli je vezivati isključivo za nacizam. Doista, čudan je povijesni put ovog prastarog simbola. Najstariji prikazi svastike sežu u vrijeme kada je čovjek još živio u pećinama, čiji zidovi i danas svjedoče o drevnosti ovog simbola. Bila je svetim simbolom Azteka, Maja, Olmeka, Tolteka i drevnih Inka. Svastike su poznavali Kelti i Etruršćani. Grci i Rimljani prenijeli su je na afrički kontinent pa je otada nalazimo i na egipatskim posmrtnim maskama. Simbol svastike nalazimo i na Bliskome Istoku, u Indiji, Kini te u ostalim istočnjačkim zemljama u kojima krasi razne budističke hramove, ali i poprsja samoga Bude. Svastiku možemo pronaći i na mjestima za koja vjerujemo da je na njima nikada ne bi našli, u židovskim svetištima – sinagogama. Širom svijeta, osim u Australiji, nailazimo na simbol koji danas ima bitno drugačije značenje nego što ga je imao nekad. Zahvaljujući činjenici da je iz svastike izveden i poznati grčki ornament, obožavatelji modne marke „Versace“ stiliziranu svastiku nose i danas.
Svastika je tijekom 19., a poglavito početkom 20. stoljeća, doživjela veliku popularnost u zapadnom svijetu. Nalazimo je kao česti motiv na razglednicama i čestitkama, i to ne samo njemačkim, već mahom britanskim i američkim. Svastika krasi i britanske ratne kupone iz Prvog svjetskog rata. U Kanadi i danas, u pokrajini Ontario, postoji mjesto utemeljeno 1908. godine koje nosi ime Swastika. Finske zračne snage u razdoblju od 1918. do 1945. za svoj amblem imale su plavu svastiku. Brojni američki, ali i ostali svjetski sportaši, često su znali na dresovima nositi znak svastike. Danas bi možda bili zbunjujući prikazi svastike s američkom zastavom, tako čestog motiva na američkim razglednicama s početka 20. stoljeća. Tada svastiku nalazimo i na omotima žvakaćih guma gdje simbolizira dječju sreću i radost, ali i na danskoj pivovari „Carlsberg“, koja je doslovce bila okićena ovim simbolom, svojim logom.
Razlog njene popularnosti krije se u njenom značenju. Svastika je u toj bliskoj prošlosti imala značenje istovjetno značenju koje danas imaju simboli buba mare, djeteline s četiri lista i potkove. Značila je sreću. Tijekom dugog vremenskog razdoblja svastika je predstavljala ciklus vječne obnove, sreće i prosperiteta. U tom značenju nalazimo i privezak „Coca Cole“ s početka priče, kojime je ova svjetska kompanija svojim konzumentima, 1925. godine, slala jasnu promidžbenu poruku – budite sretni i pijte „Coca Colu“!
Zato ne treba čuditi činjenica da je ovaj simbol, od katakombi do srednjega vijeka, pratio i prikaze spasitelja svijeta, Isusa Krista. Svi prikazi svastike, bez obzira na vrijeme i kulturu u kojoj su nastali, jasno upućuju na okretanje oko nepomičnog središta. Ovo okretanje u budizmu označava kotač zakona. Vrlo je značajan i smjer njenog kretanja. Ukoliko je on obrnut od smjera kazaljki na satu, svastika predstavlja transcendenciju. U smjeru kazaljki na satu, svastika predstavlja težnju za smještajem beskonačnog i svetog u vremensko i svjetovno. To je prikaz svima nam dobro poznate nacističke svastike. Ona u Kini označava sveukupnost bića i očitovanog. Svastika je bila i prvim oblikom znaka „fang“, koji označava četiri strane svijeta. Masoni smatraju da je središte svastike polarna zvijezda, a njeni krakovi četiri položaja zviježđa „Velikog medvjeda“. O simbolici i mjestima prikaza svastike mogli bi napisati cijelu studiju, a da ne bi bili sigurni jesmo li obuhvatili sva njezina značenja i prikaze.
Više je nego jasno zašto je Hitler upravo simbol svastike odabrao za amblem Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije (NSDAP). Ali nacistima ni svastika nije bila od velike pomoći. Fascinantno je kako je jedan tako značajan simbol u kratkom vremenu u potpunosti promijenio svoje značenje i od simbola sreće i prosperiteta postao simbolom nesreće i stradanja milijuna ljudi. No, njezin povijesni put možemo protumačiti i na jedan drukčiji način. U povijesti je poznat termin cikličkog poimanja vremena, koji je suprotstavljen njegovom linearnom poimanju. Upravo nas svastika svojim grafičkim prikazom upućuje na prolaznost i kraj vremena kakvog poznajemo te novi početak. Kraj jednog razdoblja ujedno znači i početak jednog novog. O tome nam govore kršćanska i hebrejska vjerovanja, ali i vjerovanja brojnih drugih naroda, da će kraj ovoga svijeta biti u velikoj nesreći, vatri i stradavanju. Možemo li boljim riječima opisati strahote Drugoga svjetskog rata? Prisjetimo se da su brojni suvremeni istraživači vjerskih zapisa biblijsku apokalipsu smještali u godine prve polovice 20. stoljeća. Možda su bili i u pravu. Svršetak Drugog svjetskog rata označio je kraj jednog vremena, kraj koji je jasno bio obilježen simbolom svastike i u kojemu je njen simbolički značaj ciklusa vječne obnove pronašao svoje ispunjenje. To je drevni mit o Feniksu, ptici koja na kraju svog životnog puta izgori, a iz njenog pepela rađa se mlada ptica. Linearno vrijeme tada bi predstavljalo centar svastike, polarnu zvijezdu oko koje će se beskonačno vrtjeti svastikini krakovi u vječnoj smjeni vremenskih ciklusa dobra i zla, života i smrti.
