Zbog čega je šibenska bitka u rujnu 1991. godine, ne samo prva pobjeda u Domovinskom ratu, već jedna od najvećih vojnih pobjeda u razdoblju od 1991. – 1995. godine? Prvenstveno zbog razdoblja u komu se odvija i velike vojne složenosti u provođenju istodobne borbe protiv napadačkih snaga JNA na kopnu, JRM-a na moru i JRV-a u zraku. Republika se Hrvatska u to vrijeme odupire otvorenoj velikosrpskoj agresiji prvenstveno snagama MUP-a, policije, dok iz malobrojnih snaga ZNG-a nastaje HV bez potrebnoga naoružanja i opreme, vojne infrastrukture (vojarni, skladišta...), te na brzinu novoustrojene vojne postrojbe koje se neuvježbene i slabo opremljene, upućuju na bojište da bi se zaustavila agresija. Pred sam početak bitke snage napadača JNA, TO i SUP „SAO Krajine“ brojale su više od 5000 pripadnika od kojih se u šibenskim vojarnama i obalnim topničkim bitnicama nalazilo njih više od 1000, s ulogom “trojanskoga konja“ za vrijeme napada na grad. 

Ratna oprema kojom je napadač raspolagao sastojala se od 70 tenkova, 50 oklopnih borbenih i transportnih vozila, 70 topova većega kalibra, velikih količina pješačkoga strjeljačkoga i topničkoga oružja, 35 ratnih brodova u luci i 6 – 8 u blokadi šibenskoga akvatorija, 50 različitih borbenih zrakoplova i deset helikoptera korištenih u zračnim napadima. Ovoj snazi odupiru se snage šibenskih branitelja navedenih u uvodnom tekstu koji su samo teoretski imali priliku oduprijeti se napadaču. Iako iznenađeni brzim i neometanim prodorom oklopnih snaga 9. korpusa do šibenskoga mosta, vrlo se brzo uspostavlja crta obrane oko motela kod mosta i magistrale prvoga dana napada čime je počela obrana grada i okolice s nekoliko bitnih čimbenika prije i za vrijeme bitke. Prvi je uspješna obrana 113. br. ZNG-a u skradinskom zaleđu – brdo Vela Glava od 11. rujna – 13. rujna 1991. godine koja je onemogućila osvajanje postrojbama JNA desne obale rijeke Krke, te uništenje hidroelektrane i vodocrpilišta važnih za grad Šibenik. Sljedeći bitan čimbenik tajno je preuzimanje obalne topničke bitnice na otoku Žirju, koja se odmah uključuje u borbena djelovanja na ratne brodove, vojarne i oklopne snage oko mosta i magistrale onemogućujući slobodno manevriranje i djelovanje napadača. To iskorištavaju snage obrane za zauzimanje blokiranih vojarni i obalnih topničkih bitnica na području Rogoznice gdje se dolazi do potrebnoga težega topničkoga i pzo naoružanja koje će bitno utjecati na daljnji tijek bitke, kao i ustrojavanje obalnih topničkih bitnica koje su sprječavale pristup ratnim brodovima u šibenskom akvatoriju. Zauzimanjem ratne luke i Remontnoga zavoda s 34 ratna broda unutrašnje su snage napadača suzbijene i onemogućene u jačem djelovanju po gradu te se dio snaga seli na vanjsko bojište grada. Treći je važan čimbenik uspješno zaustavljanje brzoga prodora oklopnih snaga 9. korpusa JNA kod Pakova Sela i Žitnića jer su mislili da se hrvatska obrana raspala poslije zauzimanja Drniša, ali snage branitelja koje su bile slabo naoružane pješačkim protuoklopnim naoružanjem, velikom hrabrosti nanijeli su im težak poraz. Uz sve nabrojano najviše je neprijatelja iznenadilo vrlo brzo postizanje preciznosti i učinkovitost novoustrojenih posada šibenskih branitelja na različitim vrstama topova i minobacača koje su zarobili u vojarnama tijekom bitke nanoseći im ozbiljne gubitke u ljudstvu i opremi.

JNA je u bitci izgubila preko 30 vojnika, pet tenkova i šest borbenih vozila i transportera, četiri borbena zrakoplova i dva helikoptera, zarobljeno je 39 topova većega kalibra, 60 pzo topova, veće količine minobacača, strjeljačkoga oružja, različitoga strjeljiva, 34 ratna broda itd. Na hrvatskoj strani poginulo je šest branitelja što su minimalni gubitci u odnosu na ostala ratišta u Hrvatskoj u tomu vremenu s puno manjom dinamikom i složenosti djelovanja od ove šibenske. Najveći dio djelovanja topništva i oklopništva JNA, te zrakoplovstva JRV-a nije bio na vojne ciljeve, nego na civilne kao bolnice, vodocrpilišta, trafostanice, stambene objekte, gospodarske objekte, crkve, groblja itd., što govori o namjeri potpunoga razaranja grada nepoštujući nikakve međunarodne konvencije čime je ojačala odlučnost branitelja. Ovaj je prvi poraz JNA u Domovinskom ratu bitan jer je spriječeno presijecanje sjeverne Dalmacije na dva dijela, što će omogućiti kvalitetniju obranu Zadra i okolice u mjesecu listopadu, konačno razbijanje pomorske blokade i potpuno protjerivanje JRM-a iz akvatorija srednje Dalmacije prema otocima Visu i Lastovu u mjesecu studenomu i jačanje snaga obrane na južnom dalmatinskom-dubrovačkom bojištu.

To je bio prvi poraz ratnoga zločinca, generala Ratka Mladića, i njegovoga mezimca, pukovnika Slavka Lisice, koji su imali nesreću da su naletili na bar malo naoružanoga i dobro organiziranoga protivnika koji ga je u sedam dana bitke upozorio što će mu se u budućnosti događati. U samoj bitci bilo je dosta vojničkih presedana kao obaranja prvoga neprijateljskoga helikoptera, pzo fenomen „Obadva, obadva, oba su pala!“, djelovanje obalne topničke bitnice otoka Žirja s policijskim posadama itd. Zbog svega navedenoga šibenska bitka iz rujna 1991. godine trebala bi se obilježavati kao i sve ostale velike pobjede u Domovinskom ratu poput „Oluje“, „Bljeska“, „Maslenice“ itd. Sjećanje na nju svake godine obilježavaju šibenski branitelji iz policije i 113. brigade HV-a, a posebno na otoku Žirju gdje se udruga branitelja „Ruža Hrvatska“ sa svojom jedinom braniteljskom muzejskom zbirkom u RH bori za povratak obnovljenih topova na južnu bitnicu otoka gdje će biti vraćeni u sklopu budućega muzeja.

>>Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine, 1. dio

>>Prvi dan bitke za Šibenik, 2 .dio

>>Drugi dan – gine prvi šibenski branitelj Marinko Kardum, 3. dio

>>Napadi JRV-a na Šibenik, 4. dio

>>„Obadva, obadva, oba su pala!“, 5. dio

>>Sedmi dan bitke za Šibenik, 6. dio

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura