Razvoj navedenog sovjetskog ratnog stroja počeo je 24. siječnja 1943. godine. Prvi se puta pojavilo borbeno vozilo takve vrste. Projekt je dobio ime - "Objekt 236", koristeći isti koncept kao SU-152. Objekt 236 završen je u tvornici br. 100 u Čeljabinsku, a istoga dana testiran je u Čebarkulskijem, 107 kilometara od Čeljabinska. Testiranje je upješno završeno 7. veljače 1943. godine. Dana 14. veljače vozilo se počelo proizvoditi pod imenom "KV-14". U travnju 1943. godine, KV-14 dobio je novo ime - SU-152.
Trebalo je modernizirati vozilo koristeći podvoje novoga tenka IS (JS - Josif Staljin). Razvoj je počeo u srpnju 1943. godine, a radove je nadzirao Josip Jakovljević Kotin ( glavni projektant sovjetskih teških tenkova). Mjesec dana kasnije proizvedena je modernizirana verzija SU-152. Dobila je novo ime, IS-152.
Nakon razvoja i otklanjanja raznih poteškoća, 6. studenoga 1943. godine proizvedena je najnovija verzija - ISU-152. Proizvodnja je počela u prosincu u tvornici Čeljabinsk-Kirovsk. Postojale su dvije verzije istog samohodnog topa, SU-152 na podvozju tenka KV-1S i ISU-152 na podvozju tenka IS (teški tenk Josif Staljin).
Novi ISU-152 imao je top, tj. haubicu ML-20, nevjerojatnog kalibra od 152 milimetra. ISU nije korišten samo za uništavanje protivničkih tenkova, nego i za uništavanje različitih betonskih bunkera i neprijateljskih položaja sa svojim snažnim topom. Lovci na tenkove kalibra 152 milimetra dobili su nadimke u sovjetskoj i njemačkoj vojsci. Sovjeti su ga zvali "Zveroboy" (doslovni prijevod - ubojica zvijeri, jer su njemački tenkovi u sovjetskim krugovima imali naziv "velike zvijeri". Nijemci su ga zvali "Dosenöffner" - otvarač za limenke.
Na slici 37. možete vidjeti prednji dio tenka "Panther". Direktan pogodak protuoklopne granate iz 152-milimetarskog topa. Možete vidjeti rupu u oklopu promjera 360 - 470 milimetara. Granata je ispaljena na 1200 metara.
Na slici 38. možete vidjeti kupolu tenka "Panther". Zapaljiva granata ispaljena je sa 1200 metara te je napravila rupu promjera 350-370 milimetara. Možete vidjeti da su i zapaljive granate tog kalibra bile vrlo učinkovite.
Na slici 39. možete vidjeti samohodni top, lovac na tenkove - Ferdinand. Rupu je napravila granata za probijanje betona. Promjer rupe iznosi 220 - 230 milimetara.
Na ovoj slici možete vidjeti koliku je rupu napravila granata na kupoli tenka "Königstiger" (Kraljevski Tigar). Protutenkovska granata probila je obje strane kupole.
Da zaključimo, haubica "ML-20" bila je vrlo učinkovito oružje čak i protiv najjačih njemačkih tenkova. Ime "Zveroboy" u potpunosti je "zasluženo".
Izvor: Tankarchives, TankWiki, ISU-152 archives.
Svi poznavaoci tenkovskog naoružanja iz drugog svjetskog rata, se slažu, da su upravo nijemci uspjeli napraviti naj ubojitiju kombinaciju čovjek-oružje od svih učesnika u tom ratu i začudo, tomu je mnogo pridonio i sam Adolf hitler! Iako nije bio nekakav ekspert za tenkovsko ratovanje, jako se je zalagao, da njemačka vojska dobije naj bolje, što se tada dalo konstruirati na tom području! Ali uspjeli su proizvesti premali broj tenkova i sovjeti su ih preplavili svojom brojnošću i nikako kvalitetom njihovih tenkova! Poznati su primjeri, kad su samo tri Tigra i nekoliko Pantera, zauzeli pogodan položaj i uništili do temelja cijelu sovjetsku oklopnu brigadu od 150 tenkova i oklopnih vozila i kad su ptrošili sve granate, bez gubitaka su se vratili u bazu! Ali sovjetska proizvodnja ogromnog broja tenkova na jednoj i stalna bombardiranja zapadnih saveznika po drugoj strani, dala su efekt, Njemački tenkovi iako mnogo superiorniji u svakom pogledu, nisu mogli parirati ogromnoj brojčanoj premoći sovjetskih tenkova koja je ponegdje bila i 10 prema 1, a Nijemci su imali i velike teškoće zaradi otežane opskrbe gorivom!