O Zvonimirovu podrijetlu ne zna se gotovo ništa. U izvorima se prvi put spominje 1070. godine kao ban i suvladar kralja Petra Krešimira IV., i pretpostavlja se da je prvobitno vladao Slavonijom koju je dobio od Arpadovića. Nakon krunjenja za hrvatskoga kralja u crkvi sv. Petra u Solinu 4. (5.) listopada 1075. Zvonimir svoju prijestolnicu prenosi u Knin. Novi kralj obećao je Svetoj Stolici da će pomagati Crkvi, štititi siromašne, udovice i siročad. Zvonimir je ostao upamćen kao jedini hrvatski kralj kojega je krunio rimski papa, točnije njegov poslanik Gebizon. Zvonimir je ujedinio dalmatinske gradove te Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku. Za vrijeme njegove vladavine Hrvatska je bila u miru sa svim susjedima. Bio je oženjen s Jelenom Lijepom, sestrom ugarskoga kralja Ladislava, te su imali dvoje djece, sina Radovana i kćer Klaudiju. Umro je 1089. godine. Pitanje na koji je način umro hrvatski kralj jedno je od kontroverznijih. Jedni smatraju da je Zvonimir umro prirodnom smrću, a drugi da je ubijen. Nakon njegove smrti na prijestolje dolazi Stjepan II., čijom smrću izumire dinastija Trpimirovića.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u listopadu 2019.