Niži časnik Saburó Sakai
U svome djelu „Samuraj“ tvrdi da njegov najveći ratni uspjeh nije taj što je postigao više od 60 zračnih pobjeda, nego taj što nikada nije izgubio pilota u pratnji, kroz više od 200 zračnih borbi.
Komentari 19
sacai luck eh skupoće
Ovaj "članak" nije ni sjena onoga što je Sakai postigao u ratu. Hrabrim sve zainteresirane neka si pročitaju barem iz 2-3 izvora na internetu o Sakaiu. Samo ukratko: Iz samurajske porodice, naravno porodice koja je pala u nemilost nakon što su prozapadni militaristi ukinuli samuraje (sjetimo se Toma Kruza u "Posljednjem samuraju.") Zatim Sakai pogođen u glavu (njegovi unuci još imaju probušenu pilotsku kapu) vrača se sam nekih 500 ili 600 milja Pacifika, ne vidi od krvi koja mu curi iz glave niz očiju, sljeće u Rabaul i nakon raporta pada u nesvjest. Zafrkanciju koju su on i još par aseva pilota izvršili: akrobacije iznad američke baze, sljedečeg dana američki avion nadlječe Sakaievu bazu i baca letak na kojem piše: "jako smo cijenili vaše jučerašnje akrobacije, ali znajte da sljedeći put ćete dobiti - toplu dobrodošlicu," na što komandir poludio (ne doslovno naravno.) Zatim jednom kada su ga nekoliko američkih aviona pokušala srušiti a on mislim nakon 15 minuta dogfajta im je zbris'o. Ima čak prića koja je toliko lijepa da je skoro nevjerovatna: odmah nakon početka rata japanci su dobili zapovijed da sruše sve avione koji su letjeli tamo okolo a on je prekršio tu zapovijed i nije htio srušiti civilni nizozemski mislim, zrakoplov, navodno jer je vidio kroz prozor ženu koja ge je podsječala na dobru američku mislim, učiteljicu nečega iz mlađih dana. Nakon rata se svakog dana molio za duše ubijenih pilota. Naravno sreo se sa mnogo američkih pilota koje je imao prilike susresti i na nebu za vrijeme rata. Čak i kada su ga prizemljilil kao dragocijenog instruktora on je ipak otišao letjeti u zadnje nemoguće misije, amo za vrijeme Okinawe, Iwo Jime i potonuća Yamata itd. Ukratko čudesna prića. A članak je propustio najvažnije; a to je njegov (samurajski) moto, koji mu je davao snage za cijelo ono vrijeme i pogotovo za onih čuvenih 600 milja letenja ranjen i umoran, a taj moto je bio: "Nikad ne odustati," "Never Give Up," "Futo Fukutsu 不撓不屈" Morao sam se raspisati iako svatko može okrenuti Wikipediju i još par drugih članaka, ali ta Pacifička priča mi je toliko fascinantna da sam doživio skoro kao zločin ovaj mali večernjakov osvrt koji nije ništa rekao.
ne kamikaza, nego kamikazea, u prijevodu bozanskog vjetra. Cudne stvari u tekstu, znajuci da kamikaze nisu koristeni protiv americkih bombardera, nego iskljucivo protiv brodova. Nadalje, niti jedan lovacki avion tog doba osim p47d nije bio u stanju sudjelovati u "dog fightu) 4 sata, pa i taj dio clanka budi sumnju.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
citao sam njegovu knjigu...mogu reci da su se samo iznimni pojedinci mogli upisati u japanske pilotske skole....uglavnom knjigu vrijedi procitati,za one koji vole zrakoplovstvo..steta samo sto ne postoji nikakav interes da se takve knijge tiskaju kod nas... ali zato kuharica,kolaci,ljubavni ko pljeve...