Partizani, ustaše, politika i historiografija

Članak se bavi, grubo govoreći, sa dvije dosta različite teme. Jedna zadire u u nekakve ideološke rasprave, a druga strana je vezana uz povijest. Ovaj put ću više komentirati ovaj ideološki dio. Naime, navode se izjave Pavelića i Tita kojeoje govore protiv demokracije i slobode govora. I s time se dokazuje da su ti sustavi totalitarni i da ih je poradi toga potrebno odbaciti. To je, naravno, suvremen i popularan pristup, ali u isto vrijeme i pristup koji vodi proasti čitave civilizacije. Konkretno, zamjerka Titu ne može biti ta što se zalagao za nedopuštanje apsolutne slobode govora. Zamjerka Titu je ta što se zalagao za nedopuštanje govora istine. Odnosno, elementarni zdravi razum govori da društvo, ukoliko misli dugoročno preživjeti, ne smije dopustiti jednako pravo za govorenje laži kao pravu za govorenje istine. Stoga, zamjerka Titu i komunistima se ne može temeljiti prvenstveno na ograničavanju slobode, nego se mora temeljiti na ograničavanju (i zabrani) govorenja istine. Slično je i s Pavelićevim navodom protiv demokracije. Mi smo svi odgojenti tako da demokraciju smatramo svetom kravom u koju se ne smije sumnjati, nečim što je znak i dokaz napretka ljudske vrste. No i to je poprilično površno i netočno razmišljanje. Netočno je u toliko što je demokracija odavno poznata kao način vladanja i što je poznato da ona, dugoročno, ne može opstati. Ona može funkcionirati u društvu koje je temeljno moralno, nepotkupljivo, koje ne nasjeda na propagandu i jeftine demagogije. Jer, ukoliko nešto od ovoga nije zadovoljeno, demokracija će pojesti smu sebe u vrtlogu neučinkovitosti, korupcije, te povlađivanju najnižim ljudskimstrastima... a što vodi kolapsu čitavog društva (ili čak i civilizacije). U konačnici, i demokracija može proizvesti isti učinak kao bilo koji autokratski totalitarizam. Stoga, niti tu ne može osnova kritike biti usmjerena na govor protiv određenog društvenog sustava (jer ni jedan sustav, sam za sebe, ne jamči niti nešto dobro niti nešto loše, s tim da kad demokracija udovolji najnižim ljudskim strastima, ona postaje najgore društveno uređenje). A što se tiče povijesti, doista se nadam da ću jednom vidjeti članak koji će objektivno prikazati stvarnost. Konkretno, da su istraživanja u Jasenovcu i njegovoj okolici, koja su za cilj imala pronalazak tragova ustaških masovnih zločina, a koja su provedena 1961., 1964., i 1984., pokazale da nigdje nema traga masovnih ustaških zločina. Pokazala su da nigdje nema nikakvih stratišta koja bi nužno morala postojati kada bi službena verzija povijesti bila točna. Isto tako bih volio vidjeti da se javno kaže da je u čuvenoj Šaranovoj jami u koju je navodno bačeno 20.000 do 40.000 Srba, provedeno speleološko istraživanje (koje je i snimljeno) od strane poznato hrvatskog speleologa Stipe Božića, iz kojeg je vidljivo da u toj jami nema niti jednog jedinog tijela. Što znači da su sva ona godišnja okupljanja i bacanja cvijeća, zapravo hranjenje demona laži, manipulacije i falsifikacije. Zašto se niti danas nitko ne usudi reći istinu? Eto, tu leži odgovornost Tita. Ne u zabrani govora, nego u zabrani govora istine.

Partizani lažu kada tvrde da su se borili protiv fašizma. To je njihov lažni slogan. Oni su bili komunisti i fašisti u isto vrijeme, jer su poslije 1943. godina kada su saveznici otkažali podporu četnicima, odnosno srbskim fašistima i nacistima,primili su u svoj zločinački partizanski pokret vise od 70% četnika u partizane s kojima su stvarali veliku Srbiju koja se je zvala Jugoslavia.Ti partizani i četnici zajedno su klali i ubijali hrvatski narod u stvaranju srboslavije.

Komunizam je nas najveci stepen dostignuca drustva.Period mira,tolerancije se ne moze zaboraviti.Ovo ostalo je kapitalizam, i nikakva demokratija ne postoji.Ratovi su zbog kapitalisticke pohlepe.