Zašto francuski tisak "ignorira" srpske žrtve Prvoga svjetskog rata?

Oni su strvinari savezničkih pobjeda haha

Ma kako da ne. Srpska posla. Od 2800 izginulih, većinom prilikom bježanije prema Grčkoj, oni napravili 28 %.

Nis cudno za Srbe uvjek preuvelicavat i izigravat zrtve. A zna se ko je sve poceo.

srbi su se dovukli iza repova francuskih konja, kako kaže George Clemenceau haha

Odsto???? Pa dajte se barem udostojite prevesti prokleti tekst, jade I bijedo od Lista!!!!!

A zašto je Hrvatskoj javnosti bitno što jedni Francuzi ignoriraju jedne Srbe... Ili je to sami velika sreća Hrvata što netko navodno ignorira Srbe?!

Poštovani autore članka. Zaboravljate da je 1921 godine teritorija Srbije bila uvećana za još 1.5 miliona ljudi u novo osvojenim teritorijama Vojvodine koje su priključene Srbiji. Dakle i iz WWI Srbija je izašla teritorijalno uvećana. Ajmo ponovo računanje.

kaj baš niste niš drugo imali za napisat... jebala vas srbija.... boli me briga za nju...

a moze li jedna "reportaza" u vojnoj povijesti o ovome, ili se sad svi pravite ko da ste sa marsa dosli 91-ve....... Dubrovnik za vrijeme balkanskih ratova 1913..... Na pocetku balkanskog rata 1912. dubrovacki tisak pratio je odlazak Crnogoraca izaca iz Dubrovnika na bojišta. Pri odlasku Dubrovcani su ispunili gradsku luku. Masa je pjevala "Onamo, onamo". Na izlasku iz luke, žandarmi su pokušali blokirati povratak u grad, na što su gradani odgovorili patriotskim pjesmama i klicanjem balkanskim državama. Angažiranje vojske sprijecila je intervencija Antuna Puljezija i Iva de Ðuja. Formiran je Odbor za prikupljanje priloga Društva Crvenog križa balkanskih kršcanskih naroda. Na celu Odbora bili su Luce Zore i Melko Cingrije. Blagajnik je bio dum Niko Ðivanovic, a sekretari su bili Frano Kulišic i Melko Stankovic. U odboru su bili paroh Sava Barbic, Antonije Benussi, Luko Bogdan, Luko markiz Bona, Ivo de Ðuli, Baldo plemeniti Gradi, Ivo Grisonjo, Stijepo Kneževic, Antun Liepopili, Vlaho Matijevic, Nitko plemeniti Miroševic Sorgo, Antun Puljezi, Vice Svilokos, Ivo Schubert, Miho vaketama i Ivo knez Vojnovic. Od Dubrovkinja u Odboru bile su Zorka Babic, Marija Barbic, Marica Berdovic, Ljubica markiza Bona, Olga Bubalo, Ivanka Cingrije, Dragojla de Ðuli, Jelka de Ðuli, Mary plemenita Getaldi, Adele Gracic, Nevenka Grisonjo, Marica Perovic, Jele Puljezovic, Malvina Racic, Mila Svilokos i Katica Vojnovic. Akcija prikupljanja pomoci obuhvatila je gotovo svako selo u dubrovackoj oblasti. Slicne akcije prikupljanja pomoci za Srpsku Crveni Križ organizirane su diljem Austro-Ugarske. Sarajevska "Prosvjeta" je zajedno s drugim srpskim kulturnim ustanovama u Bosni i Hercegovini za tri mjeseca prikupila i poslala priloga u rublju i novcu Srpske Crvenom Krstu u vrijednosti od milijun zlatnih kruna. U razredu Jelene Ohmucevic-Bizzaro 1912. osvanula jedan dan karta Balkana, na kojoj je malim srpske zastavicama nataknutim na iglicama pratila sa svojim ucenicima podvige srpski vojske. Za svoj cin bila je pozvana na odgovornost, te za malo nije nastradala. Oduševljenje koje je zahvatilo Dubrovnik zbog pobjeda Srpski vojske u balkanskim ratovima opisao je dr. Mice Micic, nacionalni borac i gradonacelnik grada Dubrovnika tridesetih godina 20. stoljeca: "Za balkanskih ratova, za onih velikih dana beskrajnog narodnog oduševljenja, u Dubrovniku su se redale jedna za drugom manifestacije, u kojima se je neprestano prolamao poklik" Živio Kralj Petar! Živio Prestolonasljednik Aleksandar "". Održan je miting u Bondini kazalištu 24. studenog 1912. Govorili su Luko markiz Bona, dr. Vlaho Matijevic, i dr. Mice Micic. Govor dr. Mice Micica raspalio je mladež, koja je oduševljeno klicala Srbiji i Crnoj Gori. Ovacije su se ponovile prilikom velike povorke omladine i gradanstva poslije mitinga. Pri zabavama u Sokolu dolazilo je do ovacijama balkanskim saveznicima. Omiljenu pjesmu "Onamo, onamo, da vidu Prizren" omladina je pjevala "Ovamo, ovamo, da vidu more". Koncerti glazbe bili su redovito zabranjivani, a izleti Sokola ako su bili dopušteni bili su praceni velikim brojem žandara i tajnih agenata. O tim dogadajima govorio je sudionik Jovica Perovic na proslavi desete godišnjice Kumanovske pobjede 24. listopada 1922, u Bondini kazalištu u Dubrovniku: "... toliko nas je, ai mnogo više, sve to radovalo, jer smo jasno i ocito zapažali, da je osveta Kosova, u pobjedi Kumanovske bitke, u živo srce dirnula prokletu Austriju i njenu bezdušnu balkansku politiku ". Na Glavnoj godišnjoj skupštini Srpske sokola "Dušan Silni" u Dubrovniku 9. veljace 1913. istaknuto je da kad god bi koji Beogradanin ili neko iz Srbije posjetio društvo, Dom je bio formalno opkoljen od žandarma i detektiva. Ðaci su bili progonjeni ako se ustanovilo da su prekoracili prag društva. Pri izlasku iz prostorija društva policija je legitimirala svakoga, koga nije osobno poznavala. U tom trenutku održan je slet u Dubrovniku. Prvi slet Srpski sokolske župe na Primorju održan je 12.10.1913. u Dubrovniku. Na sletu su sudjelovali i srpske sokoli iz Bosne i Hercegovine. Na slet je došao Voja Besarovic sa Srpskom sokolom iz Sarajeva. Prvi dio: Dubrovacka Pucka glazba obišla je grad svirajuci na uranak u 7 sati prije podne. Zatim je bio docek gostiju. Došli su Hrvatski sokoli iz Dalmacije i brojni sokoli iz Boke Kotorske. Srpska sokoli župe na Primorju došli su u velikom broju, predvodeni župskim staresinstvu na celu sa starosti Mirkom Komnenovic i Sokolskom glazbom iz Herceg Novog. Srpski soko iz Trebinja sa barjakom stigao je istog jutra željeznicom. Na obali srpske sokoli docekali su hrvatske. Dubrovacka Pucka glazba svirala je "Lijepa naša domovina" i "Pred prsi" u pocast barjacima. Sudjelovalo je preko 500 sokola. Slet je poceo povorkom kroz Dubrovnik, a onda iz Dubrovnika ka vježbalištu u Gruška polju. U povorci su sudjelovali: 1) Dubrovacka Gradjanska Glazba; 2) Sokolske zastave; 3) Starješinstva župa i društava; 4) Hrvatski sokoli sa solinskom glazbom; 5) Sokolski podmladak "Dušana Silnog"; 6) Svi srpske sokoli redom s glazbom iz Hercegnovog; 7) "Dušan Silni" iz Dubrovnika. Kad je povorka stigla na Placu bila je pozdravljena i obasuta cvijecem sa prozora. Povorka je stigla pred opcinu, gdje su predstavnici Župe pošli da pozdrave gradonacelnika. Drugi dio bio je javna vježba na Benicevom (Gruškom) polju: 1. muški podmladak "Dušana Silnog" izvodio je proste vježbe; 2. Hercegnovski soko je izveo vježbe palicom, zasebna tocka za Ljubljanski slet; 3. muški podmladak "Dušana Silnog" izvodio je vježbe sabljama; 4. clanovi Srpske Sokolske župe na Primorju izveli su proste vježbe, zasebnu tocku Srba sa Sveslavenskog sleta u Pragu 1912; 5. vježbe gostiju; 6. vježbe kopljem s V sleta Poljskog sokolstva u Krakovu 1910; 7. vježbe na spravama; 8. Piramide. Pri svršetku vježbi, dok su sokoli pravili piramide, pirotehnicar je bacao umjetne "bombe" u zrak. Prisutni su bili iznenadeni kada je iz jedne, koja je u zraku prsnula, izletjela kombinirana srpsko-hrvatska zastava, i prosula na stotine letaka sa sokolski motivom: "Ustaj, živi, bori se, ne kloni!". To je izazvalo oduševljene ovacije Sokola i gradana. Treci dio bio je javna zabava sa koncertima glazbe. Poslije vježbi sokoli su otišli na Brsalje, gdje je bila javna zabava i veselje. Vatromet, ognji, šaljiva pošta, narodno kolo, pjevanje i druge razne igre. Održan je koncerat triju glazba. Grad, Gruško polje i Brsalje bili su okiceni zastavama, zelenilom i žaruljama. Na Gruškom polju bio je podignut slavoluk s natpisom "Zdravo!" I "Dobro nam došli!". Po mišljenju pisca Spomenice Dubrovnik nije pamtio ništa slicno od otkrica Gundulicevog spomenika 1893. Povodom Sleta Župa je izdala razglednicu na kojoj je prikazan clan sokola naoružan nožem u borbi sa zmajem koji je drugog sokola obavio i davi repom. Sa obje strane razglednice ispisano je geslo "Ustaj živi. Bori se ne kloni! ". Na dnu razglednice je bila panorama Dubrovnika s tekstom "Prvi slet Srpske Sokolske Župe na Primorju u Dubrovniku". Zbog razglednice došlo je do sukoba s vlastima. Dušanovac Ante Benussi pozvan je kod Renkina u poglavarstvo zbog prigodne razglednice za slet. Renkin je smatrao, da zbog toga što je rep zmaja crno-žut da je to aluzija na Austriju. I zato je izdao nalog da se citava naklada razglednica zaplijeni. Posjetili su ga starosta župe Jovo Sekulovic i Kristo Dominkovic. Renkin je pristao da se razglednice puste u promet ako se zmaju premaže crno-žuti rep. Upravitelj srpski tiskare Svetozar Grcic je prvo odbio a onda pristao da premaže zmaju rep. Prilikom proslave 25-godišnjice Kumanovske bitke 1937. list "Dubrovnik" istaknuo je znacaj te pobjede za Primorje: "Kumanovska pobjeda silno je bila odjeknula i sve nas ispunila cvrstom nadom oslobodenja od mrske tudinske vlasti, te i ujedinjenja s našim slavnim Pijemontom herojskom Srbijom. Sad nam obnavlja uspomenu one goleme radosti i oduševljenja koje je onako silno bilo obuzelo u ono doba Dubrovcane, a koje sada ispunja srca najdubljim poštovanjem i zahvalnošcu prerano otrgnutoj najvecoj našoj uzdanici, neprežaljenom Viteškom Kralju našem Aleksandru I ujedinitelj. ... Te i sacuvati prekrvavu našu tecevinu od svih unutarnjih i vanjskih dušmana i zlotvora! "

Ko nema svoju istoriju-normalno je da ne postuje tudju istoriju ! Pogotovu istoriju svojih oslobodilaca. I naravno umanjiti broj njegovih zrtava , jer su i Hrvati ucestvovali i dali svoj "doprinos" - nesebicni , ogromnom broju civilnih zrtava u Srbiji.biji. Procitajte , tko je oslobodio Zagreb 1918.g. ako se takvi dokumenti ne taje od javnosti... jer izgleda da javnost zna svoju "istoriju" na preskok. Da vam nije Srba ne bi imali ni drzavu... a ne bi ste imali ni koga da mrzite.. ma, nasli bi vi vec nekog , ne fali vam mrznja. Poenta je ,

Ma oni su zbrojili u svoje gubitke i sve one koji su živjeli u imaginarnim granicama velike srbije ( Viroitica-Karlovac-Karlobag),a možda još i crnogorce,nešto makedonaca,albanaca a vjerojatno i sve Hrvate čije prezime završava na "ić",jer to su najvjerojatnije porijeklom sve Srbi.Ebiga nerazume svet tu srpsku računicu,ali Šešelj bi im to lako objasnio samo da ga hoće slušat.

zasto ignorira zrtve?prepostavljam da to srbi nisu ni bili vec možda albanci civili koji su srbi pobili

zabole nas tudje ignorisanje istine. mi dobro znamo a i svi ostali sta smo i koliko pretrpeli u tom ratu. i zbog cega i na koji nacin. pa cak se srpska zastava vijorila na beloj kuci nakon rata. a to nije sigurno zato sto smo bili nebitni kao mnogi......

Mozemo samo zahvalit Srbima kaj su nas primili u zajednicku drzavu.U protivu sad bi bili Austrijanci.....To mogu samo Srbi.....