Unatoč pobjedi kod prijevoja Kasserine, stanje Rommelovih postrojbi u sjevernoj Africi nastavilo se pogoršavati. Nepuna tri tjedna nakon bitke Rommel je zbog zdravstvenih razloga morao napustiti sjevernoafričko bojište, a njegovu funkciju nastavio je obnašati general Hans-Jurgen von Arnim. Krajem ožujka Montgomery je sa svojom Osmom armijom uspio probiti posljednje crte njemačke obrane na jugu Tunisa. Pod zapovjedništvom generala Eisenhowera, združene britansko-američke snage nastavile su stezati obruč oko njemačkih i talijanskih postrojbi u Tunisu. Istodobno zapovjednik britanske sredozemne flote, admiral sir Andre Cunningham pobrinuo se da njemačko-talijanskim snagama onemogući bijeg u Italiju, odnosno na Siciliju.
Saveznička tuniska kampanja okončana je u svibnju 1943. predajom von Arnimove Pete njemačke oklopne armije i Prve talijanske armije, na čelu s maršalom Giovannijem Messeom (po mnogima, u ono vrijeme najsposobnijim talijanskim generalom). Nakon poraza sila Osovine u sjevernoj Africi, Saveznicima se predalo više od 270.000 njemačkih i talijanskih vojnika, uključujući i ostatke Rommelova Afričkog korpusa (Afrikakorps), čije su pripadnike američke postrojbe internirale u logor za ratne zarobljenike u Mississippiju, gdje su i dočekali kraj rata.
Uzme li se u obzir da je samo nekoliko mjeseci prije Paulusova Šesta armija doživjela kolaps u Staljingradu koji je rezultirao s više od 100.000 njemačkih zarobljenika, jasno je da su sile Osovine u nekoliko prvih mjeseci 1943. godine bile jako uzdrmane. Sa Sjevernom Afrikom u svojim rukama Saveznici su se mogli okrenuti novim ratnim planovima – iskrcavanju na jugu Europe, koje je trebalo početi sa Sicilijom i nastaviti se na talijanskom kopnu.
