1. gardijska divizija njemačke vojske

Stavljanjem vojski svih njemačkih država pod zajedničko zapovjedništvo ujedinjenjem Njemačke pod pruskom krunom 1871. godine formirana je Njemačka kopnena vojska (Deutsches Heer). Nakon njemačkog poraza 1918. godine kopnena vojska mijenja ime u Reichsheer, a od 1935. do 1945. naziva se jednostavno Heer. Heer je bila jedna od dviju komponenti kopnene vojske. Drugu komponentu činile su postrojbe Waffen- SS-a. Heer je prestala postojati kapitulacijom Njemačke. Suvremena njemačka kopnena vojska (Deutsches Heer) osnovana je 1955. kao dio oružanih snaga (Bundeswehr) Savezne Republike Njemačke. U Narodnoj Republici Njemačkoj kopnena vojska osnovana je 1956. godine pod imenom Kopnene snage (Landstreitkrafte). Dio te vojske inkorporiran je u zajedničku vojsku nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine. Danas Deutsches Heer broji nešto više od 62.000 ljudi. Vojskom zapovijeda vojni inspektor (Inspekteur des Heeres) iz Saveznog ministarstva obrane u Berlinu.  

Inspektor zapovijeda Vrhovnom stožeru, Vojnom zapovjedništvu i Vojnom uredu. Vojni ured smješten je u Kölnu i upravlja centrima za obuku i vojnim školama. Vojno zapovjedništvo iz Koblenza zapovijeda dvjema oklopnim divizijama, dvjema mehaniziranim pješačkim divizijama, divizijom za specijalne operacije i zračno-desantnom divizijom. Divizije i brigade njemačke kopnene vojske sastavljene su od samostalnih bojni, a pukovnije su rijetka formacija. Njemačka kopnena vojska podijeljena je u 11 različitih skupina postrojbi, od kojih je svaka zadužena za školovanje, obuku i opremanje svog ljudstva. To su topništvo, vojna policija, signalne postrojbe, izviđači, zrakoplovstvo kopnene vojske, protuzračna obrana, tehničke postrojbe, pješaštvo, oklopne postrojbe, pioniri i inženjerci i sanitet. Razlikuju se bojom beretke i značkom na njoj. Njemačka je vojska tijekom Prvoga svjetskog rata mobilizirala 251 diviziju koje su borbeno djelovale. Svaka je divizija tijekom rata rangirana u jedan od četiriju razreda obzirom na svoj ratni doprinos. Prvorazrednom udarnom postrojbom ocijenjena je 1. gardijska pješačka divizija. Zajedno s 2. gardijskom pješačkom divizijom činila je 1. gardijski korpus, koji je brojio oko 44.000 ljudi u vrijeme mobilizacije 1914. godine. Početkom Prvoga svjetskog rata 1. gardijska divizija imala je u svome sastavu 1. gardijsku pješačku brigadu (1. i 3. gardijska pješačka pukovnija), 2. gardijsku pješačku brigadu (2. i 4. gardijska pješačka pukovnija) i 1. gardijsku topničku brigadu (1. i 3. gardijska pukovnija). Standardni sastav pješačke pukovnije Carske vojske početkom Prvoga svjetskog rata činile su tri bojne, svaka po četiri pješačke satnije i jedna satnija strojnica. Brojno stanje bojne bilo je 26 časnika i 1050 dočasnika i vojnika. Od 1916. godine divizija ima samo jednu pješačku brigadu u čijem su sastavu 1., 2. i 4. gardijska pješačka pukovnija. I topnička je brigada reducirana na samo jednu pukovniju 1917. godine. Tijekom 1916. priključene su konjičke postrojbe: Gardijska pukovnija (tri eskadrona), Tjelesna gardijska husarska pukovnija i 2. eskadron 6. dragunske pukovnije. 

Već sljedeće godine u divizijskom su sastavu samo dva eskadrona husara i eskadron draguna, a krajem rata bilo je moguće okupiti samo husarski eskadron. Gardijska inženjerijska bojna pripojena je 1915. godine, a od 1918. njezino mjesto u divizijskom sastavu zauzima 1. gardijska pionirska bojna. Bojna strojničara i snajperska satnija pripojene su 1917. godine. Ratni put 1. gardijska divizija počela je u Belgiji prelaskom rijeke Meuse 18. kolovoza 1914. godine. Do 19. siječnja 1915. samo 3. pješačka gardijska pukovnija izgubila je 49 časnika i 2707 vojnika. U travnju 1915. divizija je prebačena na rusko bojište. Opet su gubici u 1. gardijskoj brigadi bili strašni; 1. gardijska pješačka pukovnija izgubila je 53 časnika i 3005 vojnika, a 3. pukovnija 17 časnika i 2116 vojnika. Sve to do kolovoza. U rujnu je divizija vraćena vlakom na Zapadno bojište, da bi već do kraja mjeseca 1. pukovnija izgubila još 1522 čovjeka. Nakon ovih strašnih gubitaka divizija je do srpnja 1916. godine stacionirana na mirnom Lassigny- Beuvraignes sektoru bojišta. Gardijska je divizija 15. kolovoza na Sommi zamijenila ostatke 1. bavarske pričuvne divizije. Tijekom njemačke ofenzive 19. i 20. kolovoza i braneći Clery 3. rujna divizija je opet teško stradala (izgubila je 5000 ljudi, od kojih je samo 300 zarobljeno) i povučena je s bojišta. Nakon popune zauzela je sektor južno od Somme, gdje je pretrpjela manje gubitke. U veljači 1917. godine popunjena je s 500 ljudi (klasa 1917.) i prošla je novu obuku. Depo je ostao prazan. Ljudstva u divizijskoj pričuvi više nije bilo. U travnju je divizija boreći se s Francuzima izgubila gotovo 3000 ljudi, od kojih je samo 141 zarobljen. Ljeto je divizija provela ratujući na Istočnom bojištu, da bi u listopadu bila opet vraćena na Zapadno. Nakon što je početak 1918. godine provela na dodatnoj obuci (jer je popunjavana neiskusnim novacima) zauzela je bojište istočno od Reimsa. Nakon mjesec dana provedenih u bitkama opet je povučena na obuku tijekom travnja i svibnja. Lipanj je provela na bojištu opet pretrpjevši teške gubitke. Zapovjednik divizije, princ Eitel Friedrich, unaprijeđen je iz čina pukovnika u čin general-bojnika. Početkom srpnja 1918. godine, u bitki na Marni, 1. gardijska prvo je uspjela napredovati kroz francuske linije, da bi krajem mjeseca bila prisiljena na povlačenje tijekom savezničkog protunapada.

Krajem rujna bila je na pravcu udara američkih postrojbi početkom savezničke ofenzive Meus-Argonne. Iako joj je pomogla 5. gardijska divizija, nije pružila očekivani otpor pa je nakon tri dana borbi povučena s bojišnice. Opet je uključena u borbe početkom listopada. Do 8. listopada gotovo sve divizijske bojne spale su na veličinu satnije. Ukupni gubici bili su oko 4000 ljudi, od čega je 1788 zarobljeno. Na crti bojišnice ostaci divizije ostali su sve do završetka rata. Gubici su tijekom 1917. postali nenadoknadivi pa je i moral slavne postrojbe opao, zbog čega se divizija manje uspješno borila 1918. godine. Ipak, 1. gardijska divizija bila je jedna od najboljih u njemačkoj vojsci tijekom Prvoga svjetskog rata. Ukupni su gubici ove postrojbe bili ogromni, kao i cijele njemačke vojske, u čijim se redovima tijekom Prvoga svjetskog rata borilo gotovo 13,5 milijuna ljudi, od kojih je pet milijuna lakše ili teže ranjeno, a više od dva milijuna ostalo je u grobovima duž Zapadnog, Istočnog i Južnog bojišta. Dakle, svaki drugi njemački vojnik ranjen je ili ubijen, što je najveći postotak između svih zemalja sudionica Velikog rata. Bilo je gradića u Njemačkoj u koje se nijedan mobilizirani muškarac nije vratio.