Prva jugoslavenska brigada ustrojena je od “Jugoslavena“ koji su se zatekli u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSRu) do sredine 1944. godine. Osobit položaj i značaj brigade među ostalim postrojbama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije/ Jugoslavenske armije, osim što je ustrojena i naoružana od strane SSSRa, jest njezin sastav – gotovo cijeli časnički zbor i polovica dočasnika i vojnika bili su Hrvati, bivši legionari koji su se do zarobljavanja od strane Crvene armije borili u sastavu njemačke i talijanske vojske na Istočnom bojištu. Hrvatska legija skupni je naziv za postrojbe svih triju vidova oružanih snaga – kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva, popunjene Hrvatima, koje su se u sastavu njemačke i talijanske vojske borile na Istočnom bojištu. Najbrojnije su bile pješačke postrojbe.
U sastavu njemačke vojske to je bila 369. ojačana hrvatska pješačka pukovnija (Verstärktes Kroatisches Infanterie Regiment 369.), a u talijanskoj vojsci bio je to Lako prevozni zdrug Hrvatske legije (Legione Croata Autotransportabile). Obje postrojbe činili su pretežito dobrovoljci. Prema postrojbenom pregledu 369. pukovnija imala je preko 3800, a Lako prevozni zdrug oko 1200 pripadnika. Borbeni put svake od njih bio je različit. Lako prevozni zdrug borio se na Istočnom bojištu od u sastavu Talijanskog ekspedicionog zbora (Corpo di spedizione italiano in Russia /C.S.I.R./), od srpnja 8. talijanske armije, u borbama na Donu od travnja do prosinca 1942. godine.