Na današnji dan 1934. godine, kancelar Adolf Hitler izabran je za predsjednika Njemačke, piše History.com.
Godine 1932. njemački predsjednik Paul von Hindenburg, koji je tada već bio star, umoran i pomalo senilan, osvojio je izbore za predsjednika. Međutim, velik dio njegovog glasačkog tijela, koje je bilo desno orijentirano, dalo je podršku Hitleru i nacistima. Hindenburg nije bio zadovoljan nacističkim bezakonjem, ali je u konačnici pristao svrgnuti svog kancelara Heinricha Bruninga za Franza Von Papena koji je smirio naciste dopuštanjem djelovanja Hitlerovim Smeđekošuljašima te zaustavljanjem plaćanja njemačke odštete za Prvi svjetski rat koja je nametnuta Ugovorom u Versaillesu.
Hitler opet nije bio zadovoljan. Htio je mjesto kancelara samo za sebe. Ubrzo Hindenburgov kancelar nije više mogao imati većinu u Reichstagu, a Hitler je mogao povući mase za sobom te ujediniti sve desne i konzervativne stranke koje je predsjednik podržavao. U siječnju 1933. godine Hitler je izabran za kancelara Njemačke.
Međutim, ni to Hitleru nije bilo dovoljno. U veljači 1933. godine Hitler je optužio komuniste za spaljivanje Reichstaga (istina još nije otkrivena) te je uvjerio predsjednika Hindenburga da potpiše naredbu koja ograničava slobode pojedinca. Tom je naredbom Hitler uspio "utišati" svoje političke protivnike s različitim uhićenjima bez osnova. Nakon smrti Hindenbruga 1934. godine, Hitler je nastavio "gušiti" Smeđekošuljaše (njegove jurišne postrojbe) i njihovog vođu ErnstaRoema koji se suprotstavljao nacističkom teroru. Hitler je pogubio Roema bez suda te je tako poticao vojsku i ostale postrojbe da pomognu Hitleru da učvrsti svoje mjesto spajanjem kancelara i predsjednika u jednu osobu. Ovaj je potez dao Hitleru i zapovjedništvo nad vojskom. Pokrenuto je izjašnjavanje naroda o odlučnom pitanju (Plebiscit) hoće li Hitler postati predsjednik. Narod se tada veoma bojao komunista te je glasao s 90 posto za Hitlera. Od tog datuma Hitler je legalno i legitimno postao diktator.