Austro-pruski rat 1866. godine

Još sredinom 19. stoljeća Njemačka je bila samo geografski pojam. Razjedinjena od srednjega vijeka, sastojala se od 38 nezavisnih država koje su se udružile u labav savez. Njegov je nominalni vladar bio austrijski car, koji je dolazio svečano otvarati zajednički, iako nemoćni parlament u Frankfurtu. Kad je ambiciozni knez Otto von Bismarck postao pruskim kancelarom, došlo je do neizbježnoga sukoba ojačane Prusije i Austrije za prvenstvo u Njemačkoj. To se pitanje moglo riješiti jedino oružjem. Vještom diplomatskom igrom Bismarck je osigurao naklonost Rusije, neutralnost Francuske i savezništvo Italije, koja je htjela pripojiti austrijsku pokrajinu Veneciju. Iskoristivši razmirice oko uprave nad Schleswigom i Holshteinom, Prusija je napala austrijske saveznike Hannover, Sasku i Hessen. Beč to nije mogao otrpjeti: 17. lipnja 1866. pokrenuo je svoju vojsku prema Češkoj gdje se očekivala odlučujuća bitka u Austro-pruskom ratu. Brojčano su snage bile podjednake, Austrijanci i saveznici imali su oko 600 000, a Pruska i saveznici 500 000 te Talijani 300 000 vojnika. Ipak, pruska je vojska bila uvježbanija i imala veću vatrenu moć. U jednomu jedinom danu u velikoj Bitci kod Sadove Prusija je potpuno porazila austrijsku vojsku, što je presudilo rat. Austrijanci su, doduše, pobijedili Talijane u bitkama kod Custozze i Visa, ali je to bio posljednji bljesak nekad slavnoga austrijskog oružja. Pruski kralj Vilim i njegovi generali, opijeni pobjedom kod Sadove, htjeli su potpuni slom Austrije. No Bismarck nije htio da ponižena Austrija postane još ogorčeniji neprijatelj budućim pruskim ambicijama. Pod prijetnjom ostavke zaustavio je ofenzivu, pa je sklopljenim mirom Beč ostao samo bez Venecije. Ono što je Bismarck želio postignuto je: Austrija je izbačena iz Njemačke u kojoj je Prusija progutala nekoliko država i preuzela vodstvo jakog Sjevernonjemačkog saveza. Ipak, pobjeda je odnijela velike žrtve: Austrijanci su imali oko 71 000, a Prusi i Talijani oko 37 000 mrtvih, ranjenih i nestalih. Posljedice Austro-pruskog rata uvelike su utjecale na sudbinu Hrvatske. Zbog teškoga poraza bečki je dvor morao podijeliti vlast s Mađarima s kojima je sklopio Austro-ugarsku nagodbu. To je pak otvorilo put Mađarima da Hrvatskoj nametnu nepovoljnu Hrvatsko-ugarsku nagodbu pod zajedničkom krunom Svetog Stjepana. S druge strane sjajna pobjeda u pomorskoj Bitci kod Visa za pola je stoljeća otklonila talijansku opasnost s hrvatske jadranske obale.