Bitka kod Hastingsa

Engleski kralj Edward Ispovjednik na samrtnoj je postelji za svojega nasljednika odabrao šurjaka Harolda, iako je krununekoliko puta obećao Vilimu Normandijskom, potomku ratobornih Vikinga i vladaru sjeverne Francuske, s kojim je bio u rodbinskoj vezi. Na tu vijest Vilim je pobjesnio i obećano je odlučio vratiti silom. Lukavo, uz pomoć pape, svoj je osvajački pohod tumačio kao pravednu križarsku vojnu u borbi za ispražnjeno englesko prijestolje. Tadašnju Englesku svojatali su i Norvežani pa se novoizabrani engleski kralj Harold našao u bezizlaznoj situaciji. Nakon što se potkrajrujna iskrcao na obalama Engleske i bez borbi zauzeo nebranjene gradove, Vilim je 14. listopada 1066. zametnuo odlučujuću bitku kod  Hastingsa. S 5000 teško oklopljenih konjanika napao je Harolda. Bila je to za otočane nova tehnika ratovanja. U krvavoj bitki normansko konjaništvo pregazilo je engleske pješake, a i sam kralj Harold izgubio je glavu. Vilim se tada pokazao kaodobar političar: pričekao je da mu poniženi Anglosasi sami ponude krunu, čime su ga potvrdili za konitog vladara. Ugledne gospođe iz Bayeuxa o toj su burnoj feudalnoj epizodi isplele znamenitu tapiseriju koja – kao u stripu – prikazuje sve detalje posljednje uspješne invazije na Englesku. Tapiserija iz Bayeuxa, najpoznatija takva umjetnina u povijesti čovječanstva, izvezeno je platno dugačko oko 70 metara. Na njoj su oslikane 72 ratne scene, u osam boja nacrtano je više od 1500 figura ljudi, mitskih bića, životinja, stabala i ratne opreme. Osvajanje engleske krune normanskog vojvode Willima opisano je u oko 2000 latinskih riječi, a stručnjaci tapiseriju iz Bayeuxa navode kao prvi strip u povijesti. Poslije pobjede kod Hastingsa malobrojni Normani prigrabili su anglosaske gradove, tvrđave i posjede, a Vilim, sada s nadimkom „Osvajač“, uveo je kruti feudalni sustav po uzoru na kontinentalni, francuski. Pritom se koristio uslugama domaćeg plemstva ne mijenjajući stare zakone. Tijekom tri stoljeća šaka normanskih osvajača potpuno se utopila u novostvorenoj, samosvojnoj engleskoj naciji. Suvremena Engleska i danas, poslije devet i pol stoljeća, u svom je svakodnevnom životu zadržala mnoge običaje koje su joj nametnuli njezini posljednji osvajači. Engleski je jezik prepun iskrivljenih francuskih riječi, a i dvor se služi feudalnim formulama iz onoga doba. Primjerice: „Kraljica će se udostojiti“ ili „Vladar zahvaljuje svojim podanicima!“ – ostaci su normanske prevlasti na britanskom otočju.