Bitka kod Petrovaradina 1716. godine

U nastojanju da izmijeni odluke Karlovačkog mira, kojim je Osmansko Carstvo izgubilo posjede u Ugarskoj te Lici, Slavoniji, Krbavi i Dalmaciji, sultan Ahmed III. pokrenuo je pohod na Ugarsku. Cilj napada bila je nova Petrovaradinska tvrđava, najsuvremenija i najjača tvrđava u Habsburškoj Monarhiji, nazvana Gibraltarom Dunava. U pomoć utvrdi na čelu vojske od 42.000 pješaka i 23.000 konjanika stigao je habsburški vojskovođa, princ Eugen Savojski i smjestio se u utvrđeni logor. U samoj Petrovaradinskoj tvrđavi već je bila posada od 8000 branitelja. Osmansku vojsku od oko 120.000 vojnika predvodio je veliki vezir Damad Ali-paša. Do sukoba prethodnica došlo je 2. kolovoza između Petrovaradina i Srijemskih Karlovaca kada je grof Johann Palffy s 1300 konjanika i 500 pješaka naišao na 15.000 turskih konjanika. Nakon višesatne borbe Palffy se sa svojim postrojbama povukao u Petrovaradinsku tvrđavu. Opkolivši Petrovaradin Turci su počeli bombardirati i kopati rovove prema tvrđavi. U noći s 4. na 5. kolovoza 1716. Eugen je prebacio svoje trupe preko Dunava na srijemsku stranu i u rano jutro napao tursku vojsku koja nije očekivala napad. Lijevo krilo habsburške vojske pod zapovjedništvom grofa Aleksandra von Württemberga snažno je udarilo na tursko desno krilo i bitnicu topova. Zajedno s lijevim krilom austrijski centar napao je janjičare koji su odbili napad i potisnuli ga u središte. Pregrupiranjem snaga u centru Eugen je uspio zaustaviti napad i poslati konjicu koja je uskoro opkolila Turke. Spahije nisu uspjeli probiti obruč, a tatarska je konjica pobjegla. Habsburškom lijevom krilu tada se otvorio put k Damad Ali-paši koji je ispred svog šatora s najvišeg brda promatrao bitku. Udarom desnog krila i habsburške pričuve turska obrana počela je pucati. Među turskim vojnicima nastala je panika i nered koji su se prenijeli i na zapovjedništvo. Bitka je do 11 sati bila riješena. Turska vojska u paničnom se bijegu povlačila prema Beogradu, a veliki vezir poginuo je s najodanijim pripadnicima osobne garde. Nakon bitke kod Petrovaradina Eugen Savojski u sljedećoj godini osvojio je Temišvar i Beograd čime su stečeni povoljni uvjeti za sklapanje mira u Požarevcu kojim je Habsburška Monarhija dobila Banat, Malu Vlašku i sjeverni dio Srbije.