Nakon uspješnog izvršenog iskrcavanja savezničkih snaga u francuskoj sjevernoj Africi, američke i britanske snage počele su napredovati gorjem Atlas prema istoku, odnosno prema Tunisu i Libiji. Tamo su se nalazile združene njemačke i talijanske snage koje je iz smjera Egipta stiskala Montgomeryjeva Osma armija. Istodobno, feldmaršal Erwin Rommel zapovjednik njemačkih snaga u Sjevernoj Africi, shvaćajući namjere savezničkih postrojbi koje su mu se približavale iz smjera zapada, odlučio je zadržati saveznike u brdovitom području te ih tako spriječiti da se približe obali i presjeku opskrbu njegovih snaga.
U tu je svrhu angažirao zapovjednika 21. oklopne divizije iz sastava Pete oklopne armije, generala Hans-Jurgena von Arnima, koji je krajem siječnja 1943. izveo klasičan Blitzkrieg, napavši američke snage, odnosno 1. oklopnu diviziju pod zapovjedništvom generala-bojnika Orlanda Warda, zapadno od Faida, gradića u podnožju gorja Atlas, udaljenom samo stotinjak kilometara od zapadne obale Tunisa. General Ward već se prije žalio na nedovoljno razrađenu taktiku general-bojnika Lloyda Fredendalla, zapovjednika II. američkog korpusa, u čijem je sastavu bila i njegova 1. oklopna divizija. Fredendall, kao i većina američkih zapovjednika u sjevernoj Africi, zapovijedao je svojim postrojbama iz stotinjak kilometara udaljenog bunkera te je bio slabo upoznat s potrebama i pravim stanjem svojih postrojbi na bojištu.
Ward je neposredno prije njemačkog napada pokraj Faida upozoravao Fredendalla da mu je desetkovao diviziju raspršujući njezine dijelove na nekoliko sporednih zadataka na području pod kontrolom korpusa. Nakon što je von Arnim izveo svoj Blitzkrieg, američke su postrojbe bile prisiljene tri dana povlačiti se pred njegovim snagama, a put prema Faidu bio mu je otvoren. Fredendall se sa svojim II. korpusom odlučio braniti u brdima na tunisko-alžirskoj granici.
No već 14. veljače Rommel odlučuje napasti američke snage pokraj mjesta Sidi Bou Zid, koji su već sutradan njegove postrojbe zauzele bez većih problema. Sljedećeg dana, 16. veljače, Rommel je krenuo prema gradiću Sbeitli, koji se nalazio 30-ak kilometara zapadnije. Njemačke su se oklopne snage kretale tako brzo i silovito da se slabo koordinirane američke postrojbe nisu uspijevale dovoljno brzo učvrstiti ni na rezervnim položajima te su se i odande morale povući.