Mjesec dana nakon što je njemačka mornarica pod vodstvom admirala Maximiliana Von Speea nanijela Kraljevskoj mornarici prvi poraz u proteklom stoljeću pri kojem je potopila dva britanska bojna krstaša na južnoj obali Čilea, flota admirala Spee-a pokušala je napasti Falklandsko otočje u južnom dijelu Atlantskog oceana sve dok im se nije suprotstavila britanska mornarica, piše History.
Pod vodstvom admirala Dovetona Sturdeeja, britanski su pomorci tražili osvetu za svoje poginule suborce na moru. Spee je mogao zaobići Falklandse u širokom luku, ali je približio svoju flotu britanskoj floti koja je bila usidrena na rtu Pembroku u dijelu Falklandskog otočja. Čvrsto je vjerovao da može prestići spore britanske "Dreadnoughte" tj. velike ratne brodove koje je vidio u luci. Umjesto toga, njemački laki krstaši koji su tada već bili oštećeni zbog dalekog putovanja i vrlo dugotrajne upotrebe, uskoro su bili praćeni od strane dva brza bojna krstaša "Inflexible" i "Invincible", koje je projektirao lord mornarice Jackie Fisher koji je tada prilikom izgradnje kombinirao brzinu uz snažnu vatrenu moć.
Inflexible je otvorio vatru na njemačke brodove s oko 15 kilometara, oprezno ploveći izvan dosega njemačkih topova. Admiralski brod Speea "Scharnhorst" prvi je potopljen, a na njemu su u trenutku potopa bili admiral i njegova dva sina. Brodovi "Gneisenau" i "Nürnberg" također su potopljeni. Sve u svemu, Njemačka je izgubila više od 2 000 mornara kod Falklandskog otočja, a Britanci su izgubili samo njih deset.
Povjesničari tvrde da je Bitka kod Falklandskog otočja ključna pomorska bitka Prvoga svjetskog rata. Njome su Saveznici dobili novo samopouzdanje na moru, a to je bilo ključno u trenutku kada su na ostalim bojištima, kao što su Zapadno i Galipolje, imali velike gubitke. Bitka također predstavlja jednu od posljednjih instanci staromodnog pomorskog ratovanja između brodova, mornara i njihovih topova te bez zrakoplova, podmornica i podvodnih minskih polja.