Bitka za Slano u listopadu 1991. godine

U sklopu srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku Generalštab tzv. JNA polovicom rujna 1991. donio je odluku o napadu na dubrovačko područje. Za izvršenje ovog zadatka aktiviran je dio snaga Druge operativne grupe, koju je činilo između 13.000 i 16.000 vojnika, osnovane u srpnju iste godine s prvotnim zadatkom izvođenja napada i okupacije cijele Dalmacije. Njen prvi zapovjednik bio je general Jevrem Cokić, koji u svojoj knjizi „Početak kraja“ navodi kako je prema planu trebala imati 23.000 vojnika, ali je radi slabog odaziva na mobilizaciju u konačnici popunjena s oko 16.000 pripadnik iz sastava sljedećih postrojbi: 2. podgoričkog korpusa pod zapovjedništvom generala Radomira Eremije, 37. užičkog korpusa pod zapovjedništvom generala Milana Torbice i 9. vojno-pomorskog sektora Boka čiji je zapovjednik kbb. Krsto Đurović. Vojno-pomorski sektor Boka bio je dodatno popunjen jedinicama 2. taktičke grupe pod zapovjedništvom generala Branka Stankovića, trebinjskom 472. brigadom (pukovnik Obrad Vičić), pripadnicima TO Crne Gore i jedinicama specijalne crnogorske policije. Sve ove postrojbe popunio je značajan broj dobrovoljaca i pripadnika lokalnih četničkih grupa, posebno s područja Crne Gore i istočne Hercegovine.
Od topničkog naoružanja Druga OG je u svome sastavu imala prosječno oko 120 oružja većeg kalibra te oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera, a stalnu potporu pružali su im zrakoplovi baza u Mostaru i Podgorici.