Početkom 14. stoljeća Flamanci su se pobunili protiv samovolje francuskih plemića te su digli ustanak i u gradu Bruggeu poubijali oko 3000 Francuza. Kako bi skršio pobunu u Flandriji, francuski kralj Filip IV. poslao je impozantnu vojsku koju je predvodilo 2500 teško oklopljenih vitezova. Flamanci predvođeni vlastitim plemstvom u kratko su vrijeme naoružali i uvježbali gradsku miliciju sastavljenu od cehovskih udruženja – gildi, koju su naoružali prvenstveno raznim vrstama oružja na motci. Iako su tako dobili oko 9000 dobro organiziranih pješaka, Flamanci su bili svjesni da su i dalje slabiji od impozantne francuske vojske predvođene grofom Robertom II. od Artoisa pa su im odlučili postaviti zamku.
Napali su francusku utvrdu Kortrijk (Courtrai) te oko nje prokopali jarke kako bi napravili blatnu močvaru. Grof od Artoisa 11. srpnja 1302. samouvjereno je krenuo u pomoć garnizonu u Kortrijku, no njegovi vitezovi ubrzo su su zapeli u blatu. Tada je počinio još kobniju pogrešku naredivši pješacima i strijelcima da odlože oružje i pomognu zaglavljenim vitezovima. Tu pomutnju iskoristili su Flamanci koji su sa svih strana jurnuli na zbunjene i zaglavljene Francuze te su ih tako nepomične kao od šale obarali s konja svojim lakim oružjem i ubijali u blatu.
Mimo običaja tadašnjeg vremena nisu nikoga zarobljavali, već su ih sve, uključujući i grofa od Artoisa, masakrirali kako bi jednom zauvijek Francuzima pokazali što misle o njima. Kao simbol pobjede nakon bitke skinuli su svima zlatne mamuze, koje su bile simbol viteštva i objesili ih u lokalnoj crkvi, po čemu se taj teški poraz u kojemu je izginuo cvijet francuskog plemstva zove Bitka zlatnih mamuza. Bitka zlatnih mamuza označila je početak sutona viteštva i rasta nadmoći organiziranog pješaštva nad vitezovima u oklopu.