Kad je riječ o pobuni hrvatskih Srba i srbijanskoj agresiji na Hrvatsku, neka su mjesta postala općepoznata, neka simbol otpora, a neka kao selo Borovo simbol pobune i početka rata. Selo se nalazi u neposrednoj blizini Vukovara, odnosno prigradskog naselja Borova pa se ustalilo da ga nazivaju Borovo Selo iako je riječ o selu Borovu. Po popisu stanovništva iz 1991. u selu je Hrvatska bez žalbe na intervenciju JNA živjelo 6442 mještana od kojih su 5891 bili Srbi. Selo je bilo dio sjeverozapadnog dijela općine Vukovar u kojem je prevladavalo srpsko stanovništvo za razliku od jugoistočnog vukovarskoiločkog dijela s većinskim hrvatskim stanovništvom. Ta dva dijela općine razdvaja grad Vukovar. Vukovar je općina u kojoj je 1990. izbornu pobjedu odnio Savez komunista Hrvatske – Stranka za demokratske promjene.
Predvođeni predsjednikom općine Slavkom Dokmanovićem, dio vijećnika stranke prešao je postupno u radikalnu Srpsku demokratsku stranku. Po uzoru na političko organiziranje u zapadnim dijelovima Hrvatske, SDS je u siječnju u Šidskim Banovcima osnovao Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. Vijeće je 26. veljače 1991. proglasilo Deklaraciju o suverenoj autonomiji Srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema kojom se Srbi u tim područjima proglašavaju neodvojivim dijelom “suverenog srpskog naroda koji živi u Jugoslaviji” koji će u sastavu Hrvatske ostati dok je ona u Jugoslaviji. Prestane li Jugoslavija postojati ili postane li skup samostalnih država, autonomija će postati dio matične države srpskog naroda.