Britanska uspješna protuofenziva u Sjevernoj Africi 1940. godine

Kada je Italija objavila rat Velikoj Britaniji u lipnju 1940. god., njezine snage u Sjevernoj Africi bile su deset puta brojnije od britanskih. Talijanski zapovjednik Rodolfo Graziani imao je oko 150 000 vojnika 10. armije s kojima je iz Libije ušao na prostor Egipta, ali nije napredovao dalje od Sidi Barania. Britanci su ubrzano pojačali postrojbe pod zapovjedništvom Archibalda Wavella, koji je branio strateški Sueski kanal. Nakon što su kriptografi probili talijansku vojnu šifru, Britanci su odlučili udariti prvi. Wavell je naložio zapovjedniku postrojbi u Egiptu Henryu Maitlandu Wilsonu da u ograničenoj ofenzivi od pet dana izbaci Talijane iz Egipta. Nakon što su britanske patrole u oklopnim automobilima napravile prolaze u talijanskim minskim poljima, dva dana ranije, 9. prosinca 1940, počela je Operacija »Kompas «. Dvije britanske divizije, kojih su polovinu činili vojnici iz Indije, pod zapovjedništvom Richarda Nugenta O’Connora udarilo je iz smjera Mersa Matruha u Egiptu. Na otprilike 80 000 ukopanih Talijana udarilo je 30 000 britanskih vojnika sa 275 tenkova. To se pokazalo presudnim jer su im Talijani mogli suprotstaviti samo 120.

Već prvoga dana Britanci su osvojili talijanska uporišta kod Nibeiwa, Tummarsa i Maktile, a sljedećega dana Sidi Barrani, Buq Buq i Sofafi. Trećega dana Operacije »Kompas« jedini preostali talijanski položaji u Egiptu bili su oni kod Solluma i Sidi Omara. Nakon što su se O’Connorove postrojbe probile kroz lanac talijanskih utvrđenja, britanska 7. oklopna divizija opkolila je Talijane i zarobilo ih 40 000. Poražena 10. armija počela se povlačiti, a talijanske postrojbe zakrčile su obalnu cestu prema Beda Fommi i El Agheili u zaljevu Sirte, dok su ih s mora topovima gađali britanski ratni brodovi. Britanci poneseni uspjehom nastavili su je goniti, ali uslijed problema s opskrbom i velikim brojem zarobljenika nisu više mogli toliko brzo napredovati. Prešavši u talijansku Libiju uskoro su zauzeli Sollum, Halfayu i Fort Capuzzo, a početkom siječnja 1941. i Bardiu. Poseban uspjeh bilo je zauzeće Tobruka, važne libijske luke. Do kraja operacije, koja je potrajala sve do veljače 1941, Britanci su zarobili više od 130 000 talijanskih i libijskih vojnika. Osim toga Talijani su imali oko 3 000 mrtvih, a izgubili su 420 tenkova, 845 topova i 564 zrakoplova. Zanimljivo je da su talijanski gubici zrakoplova bili veći od broja s kojim su ušli u sukob. Naime na početku britanske ofenzive Talijani su raspolagali sa 331 zrakoplovom nasuprot 142 britanska, tako da su ih izgubili gotovo sve uključujući i kasnija pojačanja. Britanci su imali oko 500 poginulih, 1 300 ranjenih i 55 nestalih vojnika, ali uslijed istrošenosti svojih vozila i premještaja postrojbi nisu mogli napredovati dalje od El Agheile. Naime u ožujku 1941. najbolje opremljene  postrojbe upućene su u Grčku kako bi sudjelovale u Operaciji »Lustre«.