Približavanjem ratnog vihora i prvih nagovještaja srpskocrnogorske agresije na dubrovački kraj, tijekom ljeta 1991. intenziviraju se obrambena djelovanja na razini općine Dubrovnik. U kontekstu toga zapovjednikom 1. samostalne „A“ bojne ZNG-a, 116. brigade ZNG-a Dubrovnik, imenovan je Marko Mujan, dotad zapovjednik Teritorijalne obrane Korčula kojise dragovoljno priključio ZNGu. Odmah po preuzimanju dužnosti Mujan se suočio s nizom poteškoća u postrojbi, od kojih su borbena neobučenost ljudstva i disciplina bili najteži.
Uvidjevši da te probleme ne može riješiti dok je postrojba smještena u gradu Dubrovniku, Mujan ju odlučuje prebaciti u terenski kamp smješten na visoravni Lisačke Rudine u zapadnom Dubrovačkom primorju. Tijekom terenske obuke na Rudinama Mujan dolazi u kontakt s malom skupinom izviđača, dragovoljaca, kojom je zapovijedaoNijaz Batlak poznatiji kao Mate Šarlija Daidža, hrvatski emigrant, veteran Drugog svjetskog rata, veliki domoljub rođen u Konavlima.