U europskim je vojskama tijekom 18. i 19. stoljeća nastalo mnoštvo naziva činova za razne posebne rodove, službe, grane ili struke. Posebne su nazive imali inženjeri, posebne veterinari, zatim liječnici, intendanti, računovođe i drugi. Stvaranjem Domobranstva u Austro-Ugarskoj Monarhiji javlja se potreba da se svi ti posebni nazivi prevedu na hrvatski jezik, pri čemu su ponekad korišteni izvorni hrvatski nazivi koji su otprilike odgovarali njemačkim, ponekad su izmišljani novi, a često se radilo tek o pohrvaćenju njemačkoga naziva.
Ovih je naziva bilo nekoliko stotina i nekoliko su se puta mijenjali te nam prostor ne dozvoljava čak ni da ih samo nabrojimo; stoga ćemo prikazati samo neke primjere, dok smo neke posebne nazive već obradili u prošlim nastavcima (npr. vojne svećenike). Časnici i činovnici dijelili su se na “gromade” i rangovne razrede. “Gromade” bi otprilike odgovarale današnjem pojmu struke, a rangovni razredi su određivali međusobni odnos časnika i činovnika, pa ako netko nije bio siguran kojem činu odgovara, recimo, “obskrbni nadravnatelj 1. razreda”, mogao je usporedbom rangovnih razreda utvrditi da se radilo o činu jednakom pukovniku. Razreda je u Austro-Ugarskoj bilo jedanaest – najniži časnički čin, poručnik, nalazio se u XI. razredu, a najviši, maršal, u I. razredu.
Osim toga, postojali su vježbenici te “u rangovni razred neuvršteni plaćenici” kao kategorija koja se nalazila između časnika i dočasnika te, dakako, dočasnici i obični vojnici koji se nisu uvrštavali u razrede, ali se i njihov međusobni odnos mogao razlučiti kroz “rangovne brojeve” u tablicama činova koje su objavljivane u službenim propisima.
Ne propustite od četvrtka, 5.3. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.