Hrvatska vojska i policija 22. siječnja 1993. započele su ograničenu ofenzivnu operaciju kodnog naziva Gusar. U samo tri dana oslobođena je tzv. ružičasta zona okupiranoga zadarskog zaleđa. Oslobođen je cijeli prostor na potezu Maslenica – Zadar, od Rovanjske, Maslenice, Posedarja, Novigrada, Pridrage, Škabrnje, Islama Latinskog, Kašića do Zemunika i tamošnje zrakoplovne luke.
Cilj akcije bio je stvaranje uvjeta za nesmetanu gradnju novoga Masleničkog mosta, čime bi se prekinula dugotrajna prometna izolacija sjevera i juga Hrvatske, koji su dotada bili povezani preko Paškoga mosta i trajektnom linijom Prizna-Žigljen. Ipak, briljantna pobjeda vrlo se lako mogla pretvoriti u strašan poraz. Iako isprva iznenađene, snage pobunjenih Srba uz pomoć dobrovoljaca iz Srbije krenule su u žestok protunapad. Sljedećih mjesec dana trajale su strahovite borbe, no hrvatski branitelji, posebice iz gardijskih brigada i jedinica Specijalne policije, rijetko su viđenom požrtvovnošću, usprkos znatnim žrtvama, uspjeli su odbiti odlučne protuudare neprijatelja i nanijeti mu vrlo velike gubitke. Maslenica je po mnogočemu bila prekretnicom i jednom od najodlučnijih bitaka Domovinskog rata, piše Dogodilose.com
Kako su pripadnici 4. GBR i 3.GBR, uz veliki napor i gubitke uspjeli obraniti Kašić i zadržati velikosrpske snage na glavnom pravcu njihovog protuudara, neprijatelj uvidjevši da tu neće proći, pregrupiravši se prebacuje težište napada prema Novigradu. Budući da više na terenu nije imao odmornih snaga koje bi mogao ubaciti na taj slabo pokriven prostor, Gotovina se odlučuje na ubacivanje prekaljene elitne postrojbe 1. pb 2. GBR Crne mambe. S Crnim mambama Gotovina je potpuno „pogodio“ ne samo zato što je imao priliku uvjeriti se u njihove sposobnosti na Livanjskom bojištu već i stoga jer su Mambe upravo prije akcije Maslenica povučene s Dubrovačkog ratišta. Višemjesečnim ratovanjem na Dubrovačkom ratištu Mambe su bile naviknute na krševit teren djelujući u teškim i surovim uvjetima. Uvođenje postrojbe s takvim iskustvom bio je pun pogodak pogotovo nakon što se pokazalo da je postrojba nenaviknuta na takav teren (3.pb 3.GBR) uvođenjem u borbu odmah po dolasku pretrpjela iznimno velike gubitke.
Uistinu snage 2.GBR stigle su u posljednji trenutak za spas Novigrada. Zapovjedništvo 2.GBR 8. veljače izdalo je zapovijed o formiranju Taktičke grupe pod zapovjedništvom Borisa Jacovića. Nositelj Taktičke grupe bila je 1. pješačka bojna Crne mambe ojačana izvidničkim vodom izvidničke satnije brigade, Vodom BVP-a i pješaštvom iz OKB-a brigade, Mješovitim protuoklopnim vodom, raketnim vodom brigadne protuzračne obrane i ojačanom satnijom 2 pješačke bojne Banijska oluja iz Siska, dok im se po dolasku u Novigrad priključuju i Vange iz Pule. Dio opreme i ljudstva upućen je cestovnim putem prema Zadru, a 9. veljače većina ljudstva prebačena je u ranojutarnjim satima helikopterima iz Trstenika u zadarsko zaleđe.
Odmah po dolasku održan je noćni sastanak s Gotovinom koji je Jacoviću prenio da se ide za Novigrad i da nije siguran kakvo je tamo stanje. O utjecaju dolaska Mambi na moral premorenih i iscrpljenih sudionika akcije najbolje svjedoči izjava Danijela Kotlara zapovjednika 7. domobranske pukovnije: “I tad sam ugledao dva defendera na čelu kolone vozila, a iz njih izlaze fino obučeni vojnici, čisti, obrijani, to je najljepši prizor u mom životu, dakle kao da su došli američki marinci“. Na upit njihova zapovjednika Jacovića o tome kakva je situacija, odgovorio sam: „Crta samo što nije pukla, ako odmah ne dođete preuzeti položaje, ovo se neće sačuvati“. Položaji su preuzeti zaista u doslovno zadnji trenutak jer već nakon nekoliko sati grupa od 30-ak četnika ništa ne sluteći prilazi cestom prema Novigradu. Ta grupa je potpuno potučena od trojice pripadnika Mambi i tada, ustvari, počinje pravi pakao za obje strane.
Mambe 11.veljače kreću u napad da bi ostali dijelovi TG-a lakše preuzeli položaje i tada uviđaju koga zapravo imaju ispred sebe. Nisu to bili mobilizirani domaći četnici već sve ono najelitnije što je velikosrpska vojska u tom trenutku imala. U operaciji Maslenica prvi i jedini put sukobile su se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski i u tom je sudaru velikosrpski neprijatelj polomio zube. Po dokumentima i izvješćima zarobljenima u Oluji, utvrđeno je da su na potezu od Kašića do Novigrada bile koncentrirane sve najbolje srpske postrojbe: Niški specijalci tzv. JSO , Vukovi s vučjaka, Arkanovi Tigrovi, Kninđe kapetana Dragana, Martićevci i mnogi drugi. Omjer snaga koje su se borile oko Novigrada bio je 10:1 u korist neprijatelja, kojih je prema dokumentima bilo oko pet tisuća. U tom silovitom okršaju Crne mambe izgubile su neke od svojih najboljih ljudi pogibijom zapovjednika 1. satnije Dragutina Naglaša, zapovjednika voda Vlade Brebrića, teškim ranjavanjem dozapovjednika 1. satnije Ivice Šafarića i zapovjednika voda Ivice Mužića.
U borbama sljedećih dana pogibaju pripadnik Mambi Marijan Mikulin i pripadnici OKB-a Boris Krivačić i Ivan Cindrić. Borbe su se intenzivno vodile gotovo danonoćno puna dva tjedna. Tih dana za Mambe nije bilo spavanja jer su četnici noću povremeno ispaljivali minobacačke projektile od 120 mm bez upaljača, što je stvaralo neugodnu tutnjavu u zraku. sljedećih dana lukavim potezom zapovjednika Jacovića Mambe su neprijatelju stvorile prividan koridor u koji su i ušli, a onda bili dočekani strašnom vatrom pješaštva, minobacačke bitnice i VBR-a, o čemu svjedoči jedan od četničkih zapovjednika: “Moji ljudi nisu se htjeli predati, izginuli su do zadnjeg.“
Izvještaj neprijateljske vojske s terena
Autor: Ivica Jularić
dečki su porazili srpskog agresora...