Nakon neuspjeha Antantine intervencije protiv nove revolucionarne vlasti u Sovjetskom Savezu boljševici su krenuli u protuofenzivu. No njihov pohod na Europu zaustavljen je 25. kolovoza 1920. nedaleko od Varšave u bitki koju će povijest zapamtiti kao »Čudo na Visli«. Boljševička Oktobarska revolucija uvukla je Rusiju u građanski rat u koji su se uključile sile Antante i susjedne zemlje. Među njima je bila i obnovljena Poljska koja je željela svoje granice pomaknuti što istočnije. No poljska vojska, iznimno udaljena od svojih baza, uskoro se našla izložena snažnom protuudaru boljševičke Crvene armije na čelu s generalom Tuhačevskim, kojem je pomagao narodni komesar Staljin. Crveni su uskoro preuzeli sva područja koje je zauzeo poljski maršal Józef Piłsudski. Boljševički vođa Lenjin i zapovjednik Crvene armije Trocki poslali su Tuhačevskog u prodor prema Njemačkoj gdje je revolucija trebala stići na bajunetima sovjetskih vojnika.
Stanje je uskoro postalo kritično pa je Francuska poslala vojne savjetnike, među kojima je bio general Weygand i mladi kapetan Charles de Gaulle. Varšavu, pred koju su došli boljševici, napustili su svi strani diplomati osim britanskog veleposlanika i apostolskog nuncija, budućeg pape Pia XI. Maršal Piłsudski, koji je imao 120 000 vojnika naspram 140 000 boljševika, igrao je na sve ili ništa. Sve svoje snage uložio je u nešto što će biti najveća konjanička bitka, a ujedno i posljednja u XX. stoljeću. Poljaci su iskoristili rupu u rasporedu Crvene armije i smjelim prodorom s juga ispred same Varšave izvojevali potpunu pobjedu. Ovaj poraz i još nekoliko poljskih pobjeda potpuno je osakatilo Crvenu armiju i spasilo poljsku neovisnost te dovelo do mirovnog sporazuma u Rigi koji je osigurao istočne poljske granice sljedećih 20 godina.