Danska u Drugome svjetskom ratu

Područje današnje Danske pradomovina je germanskog plemena Angla koje se upravo sa spomenutog područja sredinom 5. stoljeća preseljava na današnje područje Engleske, a na mjesto Angla doseljava se germansko pleme Dana. Tijekom narednih gotovo pet stoljeća područje Danske podijeljeno je u tri zasebne kneževine i tek knez Harald Blaatand sredinom 10. stoljeća uspijeva ujediniti tri kneževine u jedinstvenu kraljevinu pod svojom vlašću. Danski Vikinzi tijekom 10. stoljeća zauzimaju dijelove sjeveroistočne Engleske gdje se sukobljavaju s plemenima Angla i Sasa. Danski kralj Sven uspio je 1013. godine pokoriti čitavu Englesku, dok se njegov sin Knud II. Veliki okrunio 1017. godine za kralja Engleske, a dvije godine kasnije okrunio se i za kralja Norveške. Velika Knudova država (koja je obuhvaćala Dansku, Englesku i Norvešku) raspala se nakon njegove smrti. Idućih stoljeća glavna preokupacija danskih vladara bila je borba za prevlast na Baltiku gdje vode stalne ratove s Vojvodstvom Pomeranije,  gradova Sjevernog i Baltičkog mora – Hansom čija moć sve više raste. Danska kraljica Marghrete uspjela je 1397. godine ujediniti Dansku, Norvešku i Švedsku pod svojom krunom („Kalmarska unija“), koja se održala do 1448. godine kada je Christian I. izabran za kralja Danske i Norveške, a Karlo VIII. za kralja Švedske. Od 1454. do 1471. Christian I. bio je i kralj Švedske, ali se nakon općeg ustanka 1471. godine odrekao švedske krune. Njegov sin, Christian II. osvojio je Švedsku 1520. godine, ali ju je ubrzo ponovno izgubio. Iduća gotovo tri stoljeća danske vojne povijesti uglavnom su „ispunjena“ neprekidnim sukobima sa Švedskom oko prevlasti nad Baltikom. Tijekom Napoleonovih ratova 1801. godine flota Velike Britanije nanijela je odsudan poraz floti Kraljevine Danske kod Kopenhagena. Danska je s Velikom Britanijom vodila dugi rat na moru (1807. – 1814. godine) koji je okončan porazom Danske i potpisivanjem mira u Kielu prema čijim je odredbama Danska izgubila Norvešku u korist Švedske, ali je uspjela zadržati Island i Grenland. 

Zbor prevlasti nad pokrajinom Schleswieg-Holstein (koja je na jugu bila naseljena pretežno njemačkim, a na sjeveru pretežno danskim stanovništvom) Kraljevina Danska vodila je dva rata s Kraljevinom Pruskom (1848. – 1850. i 1864. godine) tijekom kojih je u potpunosti došla do izražaja nadmoć Kraljevine Pruske na kopnu i moru. Sukob Danske i Pruske okončan je potpisivanjem mirovnog sporazuma u Beču listopada 1864. prema kojem je Danska izgubila čitavu pokrajinu Schleswieg- Holstein i Lauenburg u korist Kraljevine Pruske. Tijekom navedenog rata s Pruskom 1849. godine Kraljevina Danska uvela je opću vojnu obvezu. Kraljevina Danska uspjela je izbjeći užas Prvoga svjetskog rata proglašavanjem neutralnosti, a 1917. godine, uz novčanu kompenzaciju, ustupila je svoj dio Djevičanskih otoka Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon okončanja Prvoga svjetskog rata na području pokrajina Schleswieg-Holstein održan je plebiscit te su stanovnici južnog dijela pokrajine većinski glasovali za svoj ostanak u sastavu Njemačke, dok su stanovnici sjevernog dijela pokrajine većinski odlučili za povrat u sastav Kraljevine Danske...

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. rujna na svim kioscima!