Uredbom o činovima, dodjeli činova, promaknućima u viši čin, te prevođenju i odorama pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske od 10. listopada 1991. uvedeni su nazivi i oznake činova Hrvatske vojske, a za naziv najnižega dočasničkog čina odabran je desetnik. Godine 2000. dolazi do izmjena u dočasničkim činovima te je otada desetnik drugi po redu dočasnički čin. Naziv desetnik u značenju zapovjednika desetorice vojnika postoji već stoljećima, ali se u zapisima koji su mahom pisani na latinskom jeziku sve do 18. stoljeća javlja kao „decurio“. Kao „deszetnik“ zapisao ga je Ivan Belostenec u svome rječniku iz 1740. godine, a Joakim Stulli navodi ga u rječniku iz 1806. godine kao „desetnik“ i daje prijevod na talijanski (decurione) i latinski (decurio). U Ivekovićevu i Brozovu rječniku iz 1901. godine navodi se da je desetnik starješina desetorici ljudi te se citira II. knjiga Mojsijeva iz Biblije: „pa ih postavi nad njima za poglavare, tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike“. Naravno, radilo se o prijevodu koji je trebao pokazati da su desetnici kao zapovjednici postojali već tisućama godina, a ne nužno u Hrvatskoj; ujedno se navode sinonimi desetar i desečar. Kao što smo u prošlom nastavku istaknuli, u početku nisu postojali činovi u današnjem smislu, već samo dužnosti i položaji, pa je tako i desetnik svoj naziv zadržavao samo toliko dugo dok je obavljao svoju dužnost. Navest ćemo neke primjere iz hrvatske povijesti u kojima se spominju desetnici, u početku, dakako, u svojoj latinskoj inačici. U 16. stoljeću postojali su takozvani haračlije ili haramije (ili orsaški haramije), plaćeni vojnici koje su uzdržavali staleži hrvatskoga kraljevstva od zemaljskih prihoda. Kao „deszetnik“ zapisao ga je Ivan Belostenec u svome rječniku iz 1740. , a Joakim Stulli navodi ga u rječniku iz 1806. kao „desetnik“ Desetnik - najniži dočasnički čin.
Riječ „haramija“ dolazi od turske riječi „harami“ koja je označavala cestovnog razbojnika, a „orsaški“ dolazi od mađarske riječi „ország“ što znači država ili zemlja. Haramije su uvedeni na saboru u Dubravi 8. svibnja 1539. nakon provale turskih martoloza u Hrvatsku, pri čemu su stradali i krajevi u unutrašnjosti. Sabor je donio sljedeći zaključak: „Budući da je napokon došlo do toga da Turci haračlije ili martolozi prodiru gotovo u sve gore i u srce kraljevstva, odlučeno je da se njima odupire jednakim otporom.
Nastavak teksta pročitajte u novom broju VP - magazina za vojnu povijest!
Moje osobno iskustvo govori,da "vjerovatno" u svim vojskama kao i u HV-u,se napreduje po sistemu:rođo,familijarnost,predlaže se za napredovanje jer je Vaš predpostavljeni rodom iz susjednog sela i sl. Malo igra uloga:vremena provedenog u činu i vremenu za drugi čin,zatim vojno znanje igra ulogu oko 50% za daljnje napredovanje itd. Bio sam vojnik sa ustrojbenim činom natporučnik,i zapovjedao sam višim činovima,isto kao kada sam bio i desetnik,pa i narednik!!!!Što je bilo,bilo je,ali za ubuduče trebalo bi se napredovati po vojnom znanju,školi,vremenu i zaslugama!!!!!!!!!