Dana 15. rujna 1916. na bojišnici su se pojavili prvi tenkovi. Iako bismo pomislili da njemačka vojska u tom trenutku nije imala niti jedan pravi odgovor na pojavu tenka, nije bilo tako. Godine 1903. austrijska tvrtka Roth iz Beča patentirala je probojno zrno napravljeno od kroma i nikla i prilagođeno promjeru cijevi od 7,92 mm.
Početkom rata njemačka je vojska odlukom Ministarstva rata usvojila ovo zrno te ga namijenila upotrebi iz Mauserove puške Gew.98 i teške strojnice Maxim 08. Osnovna zadaća strijelaca, koji su upotrebljavali ovo zrno, bila je gađanje protivnika koji se štitio raznim vrstama pješačkih oklopa, gađanja poslužitelja strojnica i poljskog topništva iza zaštitnih ploča njihovih oružja te raznih čelikom ojačanih osmatračnica i snajperskih položaja. U zalihi streljiva svake njemačke pješačke satnije nalazio se i određeni dio probojnog streljiva.
Odmah nakon uvođenja tenkova u borbu ovo je streljivo primijenjeno i u protuoklopnoj borbi. Analizom borbe kod Arrasa u Belgiji 1917. njemački su zapovjednici ustanovili da je značajan dio onesposobljenih i zaplijenjenih britanskih tenkova Mark I bio upravo ovim zrnima koji su probijali bočne strane tenkova te paljbene otvore za strojnice i topove...
“Panzerbuchse 39” imala je sklopljivi kundak i ručku za nošenje te je na paljbenom položaju bila dugačka 158,1 cm i teška 12,43 kg. Početna brzina zrna ispaljena iz ove puške bila je 1265 m/s. Pripadnici 369. pješačke hrvatske divizije najvjerojatnije su se iz Njemačke vratili s ovim protutenkovskim puškama."
Ne propustite novi broj Vojne povijesti od subote 4. travnja!
Djelovanje protivtenkovskih pusaka bazirano je na efektu kinetickog zrna. Sve sto ste napisali nema veze s cinjenicama. Ikonoklast, to zrno niti ne osjeti da je proslo kroz ljudsko tijelo. Kako udje, tako izadjem ne mijenjajuci niti brzinu niti putanju. Naravno, ako kroz tijelo prodje na manjim udaljenostima, znaci od 1300 do 1600 m. Vec u drugom svjetskom ratu i wermachtove i Sovjetske protivtenkovske puske bile su kalibra .50"