Nakon više od stoljeća i pol turske vlasti Beograd je potkraj 17. stoljeća ponovno postao poprište ratnih sukoba. Poslije poraza Turaka kod Beča 1683. počela je velika kršćanska ofenziva u kojoj je oslobođena cijela Ugarska. Potom je kršćanska vojska 1688. osvojila i Beograd, ali samo dvije godine poslije grad se ponovno našao u turskim rukama.
Tako je ostalo i nakon sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima. U novom austrijsko-turskom ratu Beograd je ponovno opsjela austrijska vojska od 110.000 vojnika pod zapovjedništvom princa Eugena Savojskog. U opsjednutom gradu bilo je 30.000 Turaka, a turska vojska koja mu je došla u pomoć pod vodstvom Halil-paše bila je gotovo dvostruko brojnija od austrijske. Ipak, Turci su oklijevali napasti pa su opkolili napadače kako bi ih prethodno iscrpili bombardiranjem i glađu. Uskoro su pomanjkanje hrane i bolesti počeli desetkovati Austrijance. Kada mu je preostalo samo 60.000 zdravih vojnika, Eugen Savojski odlučio se za napad. U samo nekoliko jutarnjih maglovitih sati 16. kolovoza 1717., u dotada najvećem sudaru vojski u europskoj povijesti, Turci su doživjeli presudan poraz.
Poginulo je oko 20.000 Turaka i 5000 carskih vojnika. Dva dana poslije predao se i sam Beograd. Ondje je dva dana prije bitke hitac iz austrijskog mužara slučajno pogodio tursko skladište baruta. Strahovita eksplozija razorila je tada dobar dio utvrde i pobila oko 3000 branitelja. Rat je završen već sljedeće godine sklapanjem Požarevačkog mira kojim je i Hrvatska povratila dio svog teritorija.