Francusko-njemački rat, poznatiji i pod imenom Francusko-pruski rat trajao je od 19. srpnja 1870. do 10. svibnja 1871. godine. To je bio rat u kojem su se u borile njemačke zemlje pod vodstvom Pruske u koaliciji protiv Francuske. Ovim je ratom završena francuska vladavina u kontinentalnoj Europi te je kao rezultat nastala ujedinjena Njemačka.
Austrijski poraz od Pruske u Sedmotjednom ratu 1866. godine potvrdio je činjenicu da je Pruska na čelu njemačkih zemalja. Tako je bio i ugrožen francuski status europske supersile. Glavni uzrok tj. "Casus belli" Francusko-pruskog rata bio je spor oko španjolske krune, (Isabella II svrgnuta je s prijestolja 1868. godine), jer je jedan od kandidata bio i princ Leopold Hohenzollern-Sigmaringen. Pruski kancelar Otto Von Bismarck te španjolski "vođa" Juan Prim natjerali su Leopolda da prihvati španjolsku krunu u lipnju 1870. godine. Ovaj je potez jako razljutio Francusku koja se osjećala jako ugroženo jer je Pruska bila na jednoj strani, a Španjolska na drugoj.
Leopoldova je kandidatura povučena zbog francuskog diplomatskog pritiska, ali pruski kralj William I nije htio prihvatiti zahtjeve francuskog ambasadora da se Leopold više nikada ne približi španjolskom prijestolju.
Francuski car Napoleon III objavio je rat Pruskoj 19. srpnja 1870. godine jer su mu ratni savjetnici dali do znanja da francuska vojska može poraziti Prusku te bi se takvom pobjedom Francuska vratila kao glavna supersila Europe.
Francuska je smatrala da je reorganizacijom vojske 1866. godine postala puno jača od Pruske. Francuzi su izumili i dva nova oružja - novu pušku "Fusil modèle 1866" te ranu "strojnicu" - "mitrailleuse". Francuski su generali, oslijepljeni nacionalnim ponosom, bili uvjereni u pobjedu.
Bismarck je vidio rat s Francuskom kao priliku da ujedini Sjevernonjemačku Konfederaciju pod vodstvom Pruske s njemačkim zemljama na jugu.
Nijemci su imali puno više vojnika jer su njemačke zemlje Bavarska, Württemberg i Baden smatrale Francusku agresorom u ovome sukobu te su se priklonile Pruskoj. Kao važan vojni čimbenik pruske vojske bio je i generalni stožer koji je planirao brzo premještanje vojske u ratnu zonu. Ovakva napredna organizacija i mobilnost pomogla je generalu Helmuthu Von Moltkeu da iskoristi njemačku brojčanu prednost u svim pruskim ratovima...
Nastavak teksta čitajte sutra, 1. travnja na stranicama Vojne povijesti.