Henrik VIII. Tudor (1491. – 1547.), engleski kralj od 1509. do 1547. godine, bio je slavni vladar, ratnik, suprug šest žena, ljubavnik, otac, renesansni čovjek i vjerski reformator. Polarizirani kraljev život otvara bezbroj priča o potrazi za ratničkom slavom, ljubavlju i nasljednikom krune. Vodeći kraljevstvo poput vlastitog posjeda, često izmučen jazom između želja i stvarnosti, Henrik je u vrtlogu velikih uloga koje je morao dosljedno izvoditi, na početku i na kraju, živio kao neumoljivi ratnik.
Neočekivano postavši prijestolonasljednik u 13. godini, nakon brze bolesti i smrti starijeg brata Artura, mladi princ je do 18. godine, kada je naslijedio oca Henrika VII., razvio muževne vještine mačevanja, hrvanja, jahanja, streljaštva, viteštva te planove za vojne pobjede nad europskim kraljevstvima (za razliku od statičnog, „mirotvornog“ oca). Spretno oblikujući imidž viteza- vjernika, Henrik si je otvorio put k apsolutističkom idealu gdje riječ vladara postaje zakon. Španjolska i Francuska bile su početkom 16. stoljeća dva najmoćnija europska kraljevstva. Tražeći optimalnu ravnotežu između sukoba i saveza, Henrik je postao „španjolski zet“, oženivši bratovu udovicu, španjolsku princezu Katarinu Aragonsku, kći Izabele Kastiljske i Ferdinanda Aragonskog, poznatih sponzora Kristofora Kolumba.
Nesretan brak (za Katarinu) završio je skandaloznim razvodom, s jednim preživjelim potomkom, princezom Marijom. S Francuskom ga je vezalo vojno nadmetanje ispunjeno divljenjem i neostvarenom željom da na kontinentu Englesku nametne kao značajnu vojnu silu. Henrikova mlađa sestra Marija kratko je vrijeme boravila na francuskom dvoru kao posljednja supruga kralja Luja XII. Konstanta suprotnosti Henrikovih riječi i djela, ovisno o vlastitoj (državnoj) koristi, jasno se očituje i u privatnom i u javnom djelovanju, neraskidivo isprepletenom. Godine 1521. papa Lav X. proglašava Henrika „Braniteljem vjere“zbog objavljena dokumenta kojim se pobijaju reformatorske ideje Martina Luthera.
Zaljubivši se u Katarininu dvorsku damu Anu Boleyn, sestru svoje bivše ljubavnice Marije, Henrik je došao do realizacije ideje za novim brakom, tako što je svoj prvi brak s Katarinom proglasio nevažećim jer je ustvrdio da je Katarina konzumirala brak s bratom Arturom. Za to su mu bila potrebna „uvjeravanja“ bliskih suradnika, kako je njegova dužnost engleskom kraljevstvu ostaviti zakonitog sina – budućeg kralja. Ana, obrazovana i socijalizirana na francuskom dvoru, vesela i koketna, lako zavodi Henrika obećanjima o zdravim sinovima, koji moraju biti rođeni u braku.
Spretan u viteškom, sportskom i ljubavnom nadmetanju, kao i u usmjeravanju prezira ako bi ga netko razočarao, tj. odbio poslušnost, Henrik – branitelj vjere je mučen željom za zdravim, muškim potomkom, cijelo englesko kraljevstvo upoznao s novom vjerom, njegovom verzijom katoličko- protestantskih obreda i uvjerenja...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. lipnja na svim kioscima!