Polako prolaze godine, nečujno. Neki će reći da je brzo prošla ova 21. godina od pogibije heroja Mate Lučića-Maturice.
Legenda još uvijek živi, jer legende se ne zaboravljaju, a svaku legendu treba opisati, što nije nimalo lak posao. A Mato Lučić je za samo trinaest mjeseci ratovanja u rovovima domovine, ustvari veći dio tog vremena ispred svojih vojnika već je bio legenda. 10. svibnja ove godine navršila se 21 godina otkako je nestao njegov osmijeh s kiseljačkih ulica i njegova:„Bog, rođo“ ili: „Bog, kume“. Međutim, nije nestalo sjećanje na heroje plodne i pitome Lašvansko-lepeničke doline.
- Malo je ljudi kao što je bio Mato Lučić, a u mom životu više nema takvih - reći će za vrijeme jedne prigode brigadir Ivica Rajić, govoreći o liku Mate Lučića. Maturice.
Ne zaboravlja se ni domoljubna krv ni žrtva Mate Lučića, a o tome nam kazuje i vojarna u Kiseljaku koja danas nosi njegovo ime.
- Odavao je na prvi pogled čovjeka stvorenog više za prijateljstva, za druženja, za razonodu, a puno manje za neke ozbiljne stvari. Samo oni ljudi koji su usko surađivali s Matom glede zapovijedanja, vođenja i organizacije vojske i obrane hrvatskih prostora, samo oni koji su neposredno sudjelovali s pokojnim Maturicom znali su i poznavali pravog Maturicu - kazat će u jednoj TV emisiji pukovnik Mario Brdara, zapovjednik brigade „Ban Josip Jelačić“.
Mato Lučić-Maturica, vojnik od zanata, bivši oficir „JNA, koju napušta još u vrijeme demokratskog preobražaja društva i stavlja se na raspolaganje svom narodu, osnovao je manevarsku postrojbu kojoj nije bilo ravne na mnogim širim prostorima. I poginu Mate na prvoj crti, bolje reći ispred prve crte jer je njegovih trinaest mjeseci ratovanja proteklo više u napadnim djelovanjima nego čučeći u rovu. Nije napadao da bi oteo, već je napadao da bi povratio oteto, hrvatsko, svoje.
Koliko je značio autoritet Mate, govori to što je jedna postrojba posebnih namjena HVO-a dobila ime po njemu „Maturice“.
Još i danas polako teče Lašva. I Lepenica. Teče i život ulicama Kiseljaka.
Samo u tome životu nema osmijeha Mate Lučića-Maturice.
Dragi Bog je dao da Hrvati imaju ovakve sinove u našim srcima živjeti će vječno !