Početkom 20. stoljeća na Sv. Katarini, malom otočiću unutar Pulskog zaljeva, izgrađena je Mornarička hidroplanska postaja. Hidrotehničko uređenje otoka započelo je 1856., u sklopu velikih hidrotehničkih zahvata unutar Pulske luke, kojima se osim Sv. Katarine nastojalo urediti i susjedne otoke Sv. Florijan, Scoglio Olivi i Sv. Andrija. Odluku o osnivanju hidroplanske postaje, austrougarsko Ministarstvo rata donijelo je u ožujku 1902. godine. Nedugo nakon toga osnovana je i „Luftschiffdienst“, odnosno Služba zračnih brodova. Za potrebe smještanja hidroplanske postaje, otočić je proširen nasipavanjem obale, čime se dobilo mjesta za podizanje hangara za smještaj 20 zrakoplova, objekta za osoblje i barake za tvorivo. Tijekom Prvog svjetskog rata, sa sjeverne strane otoka bio je privezan stacionarni brod (jahta „Taurus“), namijenjen za smještaj pripadnika Mornaričke letačke postrojbe.
Ratna luka Pula (8)
Hidrozrakoplovi na otoku Sv. Katarina
U Prvom svjetskom ratu tu je zapovjedništvo mornaričkog zrakoplovstva i primarna baza za sklapanje, razvoj i ispitivanje novih hidrozrakoplova