Irangate

Kada su 5. listopada 1986. iznad Nikaragve sandinisti srušili američki zrakoplov s oružjem namijenjenim kontrašima, počelo se odmotavati klupko tajne američkeoperacije koja je prerasla u prvorazrednu aferu. Nazvana „Irangate“, dobrano je potresla američkog predsjednika Ronalda Regana. Nekoliko dana kasnije jedan je libanonski list objavio priču o zamjeni američkog oružja za taoce na Bliskom istoku uz posredovanje Irana. Naime, odmah nakon dolaska na vlast republikanska administracija Ronalda Regana je uz pomoć desničarske gerile, takozvanih kontraša, počela borbu protiv nepoćudnoga ljevičarskoga sandinističkog režima u Nikaragvi. Cijelu operaciju vodila je američka obavještajna agencija CIA. No 1984. američki je Kongres s demokratskom većinom izglasovao ukidanje pomoći.

Usprkos službenoj suspenziji Reganova je administracija pronašla krajnje neobičan način financiranja nikaragvanskih gerilaca: prodajom oružja Iranu, zemlji koja se još od 1979. nalazila na vrhu popisa američkih neprijatelja. Odnosi su bili zategnuti još od iranske revolucije i talačke krize u američkom veleposlanstvu. No Iran u ratu s Irakom očajnički je trebao oružje, a SAD je pokušavao spasiti svoje građane otete u Libanonu. Kako bi oslobodio taoce, Washington je stupio u kontakt s Teheranom koji je bio glavni pokrovitelj šijitske skupine Hezbollah. U zamjenu za taoce Amerikanci su Iranu počeli slati oružje. Posao se ubrzo proširio pa je novac dobiven od Irana djelomice preusmjeren na financiranje nikaragvanskih kontraša. Transakcija je bila toliko paradoksalnija jer su Sjedinjene Države u tom trenutku poticale gospodarsku blokadu Irana pa su se čak i izravno uključile u iračko-iranski rat napadajući iranske brodove i naftne platforme. Provedena istraga pokazala je da je o aferi znao cijeli politički vrh SAD-a. No pred američkom javnošću i istražnim odborom Kongresa, kao žrtveni jarac poslužio je pukovnik Oliver North, koji je osuđen na zatvorsku kaznu.