Istina o hrvatskim legionarima

Za kraj serijala o povijesti Legije stranaca, ostavio sam temu hrvatskih legionara pristiglih za vrijeme Domovinskog rata. Razlog tome prilično je jasan. Naime, upravo je ta skupina medijski proganjana od strane nekoliko umirovljenih časnika Hrvatske vojske, kao i jedne skupine ljudi za koju ne znam u koju bih ih točno profesionalnu kategoriju smjestio. Potonji u cilju lake zarade prodajom ekskluzivnih tračeva već duže od desetljeća recikliraju iste obmane te ih plasiraju putem novina, a u zadnje vrijeme i putem knjiga. Više je takvih izdanja, no iako je priča ista, nekako se iznova pakira u sve nevjerojatnije okvire, stoga nema sumnje da nas uskoro očekuju nove „senzacije“. Te je ljude ipak moguće shvatiti jer posao je posao i donekle je logično da će pokušati napuniti džepove pisanjem koječega, tako i lažnih pamfleta čemu ne treba previše talenta, kamoli profesionalne odgovornosti ili poštenja. No, što je s onima koji su cijelu priču pokrenuli? Koji je motiv časnika HV-a da u smiraj života blate svoje kolege, časnike iste vojske? Motiv zasigurno nije materijalni, još manje časni pa će se eto, Domovinski rat pamtiti i po ovom fenomenu. Naime, ovo je prvi primjer da nakon vojne pobjede jedna skupina časnika pobjedničke vojske javno optužuje skupinu svojih ratnih kolega. Najdalje od svih otišao je general Martin Špegelj koji je optužbe i objavio, čime su one postale izvor za stalno recikliranje spomenutih „publicista“. Njegova knjiga, „Sjećanje vojnika“ prepuna je optužbi za kriminal i zločine pristiglih legionara iz koje se može izvaditi nekoliko osnovnih značajki.