U posljednjim godinama Hladnog rata dogodio se jedan od najneobičnijih incidenata u povijesti vojnog zrakoplovstva. Sovjetski MiG-23M nakon polijetanja iz Poljske ostao je bez pilota, ali nije pao. Umjesto toga, nastavio je letjeti kroz zračni prostor više država, prešao iz područja Varšavskog pakta u prostor NATO-a i na kraju se srušio na kuću u Belgiji. U nesreći je poginuo jedan 18-godišnjak.
Pilot mislio da je motor otkazao
Incident se dogodio 4. srpnja 1989. godine. Sovjetski pukovnik Nikolaj Skuridin poletio je iz zračne baze Bagicz u blizini Kołobrzega na poljskoj baltičkoj obali. Let je trebao biti uobičajena trenažna zadaća. Zrakoplov je pripadao 871. lovačkoj zrakoplovnoj pukovniji, koja je u to vrijeme upravljala MiG-ovima 23 u sklopu još uvijek snažne sovjetske vojne prisutnosti u Poljskoj, piše The Aviationist.
Skuridinov MiG-23M, s oznakom 29 ispod pilotske kabine, bio je zrakoplov iz razdoblja Hladnog rata. NATO mu je dodijelio kodno ime Flogger-B. Imao je krila promjenjive geometrije, koja su se mogla pomicati prema naprijed ili natrag, a pokretao ga je jedan turbomlazni motor Tumanski R-29. Zrakoplov je mogao postići brzinu veću od Mach 2.
Samo nekoliko sekundi nakon polijetanja, na vrlo maloj visini, Skuridin je začuo snažan prasak. Naknadno izgaranje se ugasilo, broj okretaja motora naglo je pao, a MiG je počeo brzo gubiti brzinu. Sve je upućivalo na otkazivanje motora pa je pilot dobio dopuštenje za katapultiranje. Pilot je pokušao usmjeriti zrakoplov prema Baltiku kako bi spriječio njegov pad na naseljeno područje. Potom se katapultirao i sigurno prizemljio. I pilot i kontrola leta očekivali su da će se MiG svakog trenutka srušiti. No, to se nije dogodilo.
Zrakoplov se ponovno „probudio“
Motor R-29 zapravo se nije potpuno ugasio. Ubrzo nakon što se pilot katapultirao, broj okretaja ponovno je počeo rasti i motor je ponovno proizveo potisak. Zrakoplov je nakon izbacivanja pilota, katapultnog sjedala i odvajanja kabine bio znatno lakši. Obnovljeni potisak bio je dovoljan da zaustavi njegovo poniranje, dok je automatski sustav upravljanja stabilizirao letjelicu. Prazni MiG nastavio je letjeti prema zapadu i penjati se sve dok nije dosegnuo oko 11.900 metara.
Bez pilota i naoružanja, zrakoplov je nastavio letjeti brzinom od približno 640 km/h. Letio je prema jednom od tada najstrože nadziranih zračnih prostora na svijetu, dok Sovjeti u početku nisu ni znali da njihov zrakoplov nastavlja let. Poljski teritorij ubrzo je ostao iza njega, a ispred njega se nalazila Istočna Njemačka. Sovjetske vlasti izgubile su trag MiG-u, dok NATO još nije bio svjestan situacije.
NATO šalje F-15
NATO radar otkrio je MiG dok se približavao kraju zračnog prostora Istočne Njemačke i Zapadnoj Njemačkoj. Kada je prešao granicu, činilo se da je sovjetski lovac bez dopuštenja ušao u NATO-ov zračni prostor. Američko ratno zrakoplovstvo tada je podiglo u zrak dva lovca F-15C Eagle. Bili su stacionirani u nizozemskom Soesterbergu, a pripadali su 32. taktičkoj lovačkoj eskadrili, poznatoj pod nadimkom „Wolfhounds“. Američki kapetani J. D. Martin i Bill Murphy sustigli su MiG-23. Međutim, pred njima se pojavila neobična scena.
Zrakoplov nije imao vidljivo naoružanje. Kada su mu se približili, piloti su shvatili da nedostaju pilotska kabina, pilot i katapultno sjedalo. Unatoč tome, MiG je gotovo savršeno održavao let na visini od 39.000 stopa i brzini od oko 400 milja na sat, potpuno bez ljudskog upravljanja.
Američki piloti javili su što su otkrili i dobili dopuštenje da obore zrakoplov ako mu ponestane goriva kako bi spriječili pad na naseljeno područje. Međutim, postojala je velika opasnost da bi rakete i ostaci pogođenog zrakoplova pali na ljude i objekte na zemlji.
Zato je odlučeno da će ga F-15 samo pratiti prema La Mancheu, gdje se očekivalo da će mu ponestati goriva i da će pasti u more. Britansko ratno zrakoplovstvo u međuvremenu je stavilo Phantom FGR2 u stanje pripravnosti u slučaju da MiG nastavi prema britanskom zračnom prostoru.
No, ni taj se scenarij nije ostvario. MiG-23 nije nastavio prema La Mancheu, nego je skrenuo prema Belgiji i sjevernoj Francuskoj. Nakon više od sat vremena leta bez pilota, motor Tumanski R-29 konačno se ugasio. Zrakoplov je tada postao jedrilica bez pogona i počeo nezaustavljivo gubiti visinu. Francusko ratno zrakoplovstvo također je stavljeno u stanje pripravnosti jer se činilo da bi zrakoplov mogao krenuti prema Lilleu. Oko 10:30 sati MiG je, sada već kao težak jedrilica bez pogona, bio u blizini Kortrijka. Nastavio je prema belgijskom zračnom prostoru, samo nekoliko milja od francuske granice, prije nego što se srušio u Bellegemu.
Poginuo 18-godišnjak
Zrakoplov se zabio u kuću u kojoj je bio 18-godišnji Wim Delaere. Mladić je u trenutku nesreće bio sam kod kuće i poginuo je pri udaru. Ostali članovi njegove obitelji tada nisu bili u kući.
Činjenica da je sovjetski vojni zrakoplov bez najave preletio više država izazvala je diplomatsku krizu u trenutku kada se Hladni rat već približavao kraju. Belgija je uputila službeni prosvjed i javno kritizirala Sovjetski Savez zbog toga što nije obavijestio druge države o letu zrakoplova, kao ni o njegovom naoružanju, odnosno činjenici da ga nije bilo.
Sovjetski čelnik Mihail Gorbačov javno je izrazio žaljenje, a Sovjetski Savez uputio je službenu ispriku. Moskva je Belgiji isplatila naknadu u vrijednosti od približno 25 milijuna belgijskih franaka, odnosno oko 685.000 američkih dolara u to vrijeme. Nakon belgijske istrage Sovjetima je deset dana nakon incidenta dopušteno preuzeti olupinu zrakoplova.