Život francuskoga cara Napoleona Bonapartea, uz mnogobrojne bitke i ratove, obilježile su i žene. Među mnogima najpoznatija je ostala Jozefina Beauharnais, podrijetlom iz plemićke obitelji s Martiniquea. Preživjevši revoluciju, u svom je salonu, iako nije bila posebno lijepa, potpuno očarala mladog i ambicioznoga generala s Korzike. On je pak tražio stariju situiranu gospođu koja bi mu bogatstvom i poznanstvima mogla pomoći u karijeri. U njezinu salonu, s obzirom na to da je bila ljubavnica najmoćnijeg direktora Republike Paula Barrasa, okupljala se elita. Budući da je ambiciozni Napoleon volio karijeru više od bilo čega, zaljubio se u Jozefinu. Ipak, kao pravi Korzikanac nije bio zadovoljan time da ima samo ljubavnicu, što bi njoj odgovaralo, već je čeznuo za brakom pa ju je ubrzo zaprosio. Usto, želio je poći u Italiju boriti se protiv Austrije i Pijemonta. Iako Jozefini brak s Napoleonom nije bio ni na kraj pameti, dvije su se želje prožele. Barras, koji isprva nije želio povjeriti Napoleonu zapovjedništvo, kada je čuo za ideju o ženidbi, oduševio se. U želji da se riješi Jozefine i uzme drugu ljubavnicu, te stvori sebi odane ljude, sada je njemu najviše bilo stalo do toga braka. Barras je ucijenio Jozefinu da se uda za Napoleona, a kao svadbeni dar 2. ožujka 1796. dao mu je zapovjedništvo nad alpskom, odnosno talijanskom vojskom.
Vjenčanje je proslavljeno tjedan dana poslije. Medeni mjesec sveo se na samo dva dana, tijekom kojih je Napoleon uglavnom čitao knjige o ratovima u Italiji, a zatim se već 26. ožujka priključio vojsci. Talijansku vojsku Napoleon je zatekao u jadnom stanju, bez adekvatnih odora i obuće te gotovo izgladnjelu. U vrlo kratkom vremenu Napoleon je osigurao bolju opskrbu i uveo red i disciplinu. Već u travnju Napoleon je sa svojom vojskom upao u Italiju i do kraja mjeseca prisilio Pijemont na sklapanje primirja. Tada se okrenuo prema Austriji, opsjeo Mantovu te u čitavom nizu bitaka porazio nekoliko austrijskih vojski koje su joj upućene u pomoć, a najveći uspjeh postigao je pobjedom kod Arcole, iako je ondje umalo nastradao od hrvatskih krajišnika u sastavu austrijske vojske. Sljedeće godine Napoleon je nanio Austrijancima još jedan težak poraz kod Rivolia, što je konačno dovelo do predaje Mantove. Poslije toga Francuzi su mogli nastaviti napredovati prema istoku. Kada su se našli na 100 kilometara od Beča, Austrija je zatražila primirje, a Napoleon se konačno mogao vratiti svojoj Jozefini. Brak s Jozefinom potrajao je, uz mnoge trzavice i ljubavnike s obje strane, 14 godina. No budući da mu Jozefina nikako nije mogla podariti sina, Napoleon se rastao i oženio mladom austrijskom princezom Marijom Lujzom. S njom je dobio toliko željenog nasljednika.