Kompletan prikaz razvoja njemačke uniforme

Novacima prije 1940. izdana je radna uniforma (HBT) koja je služila za poslove čišćenja oružja, održavanje opreme te je bila bez podstave, s malo oznaka i rađena je od pamučnog tvila. Imala je dva džepa bez gumbi te se časnička verzija razlikovala od obične po kragni bolje kvalitete i 12. veljače 1940. promijenila je boju iz cementno-sive u zelenkastu.

„Waffenrock“ ili svečana, mimohodna uniforma prvobitno je uvedena u Pruskoj vojsci 1842. te se veoma brzo proširila diljem cijele Njemačke i njezinih pokrajina. Godine 1935. Opet je uvedena u Wehrmacht te se dizajn malo promijenio: postala je strukirana s osam gumbi i rađena je od veoma fine sive vune bez vanjskih džepova. Ovratnik je bio viši jer je nosio bogatije „Litzen“ oznake te je isto bio od tamnije vune. Časnicima je izdan svečani remen sa srebrnom kopčom te se na svečanim dužnostima nosila sa cijelim prikazom odlikovanja, mačem ili bajunetom, dok se za malo manje svečanije dužnosti, poput izlazaka, nosila na isti način, samo bez mača te su korištene zamjenice umjesto odlikovanja. Godine 1940. proizvodnja „Waffenrocka“ prekinuta je uvođenjem standardizirane uniforme.

Kako je „Blitzkrieg“ bio novi način ratovanja, zahtijevao je i tada nekonvencionalne dodatke uniformama te je 1937. u službu uvedena i kamuflaža. Tijekom rata korišteno je desetak vrsti kamuflažnih uzoraka, ali dva su najpoznatija: „Splittermuster“, cik-cak oštri uzorak, i njegova podkategorija „Sumpftammuster“, cik-cak uzorak blažih prijelaza, te „Platenmuster“, uzorak bilja i drveća. „Splinter“ uzorak prvobitno je korišten za šatorska krila i kabanice. No tijekom 1940. upotrijebili su ga i Luftwaffeovi padobranci kao stanardni kamuflažni uzorak svojih borbenih padobranskih kombinezona. „Platen“ uzorak korišten je od strane snajperista, „Panzer“ tenkovskih snaga te Waffen-SS-a. Nakon rata, na temelju „Platen“ uzorka nastao je „Flecktarn“ uzorak koji koristi današnji Bundeswehr u šumskoj, tropskoj i zimskoj varijanti.

Zanimljivo je napomenuti da je 1945. uveden i „Leibermusten“ uzorak koji je inspirirao nastanak ERDL američkog uzorka, koji je korišten i u Domovinskom ratu kao standardna kamuflaža pripadnika ZNG-a i HV-a.

Waffen-SS

Članovi novosnovanog Waffen SS-a nosili su crnu bluzu, model 1932, na svim događanjima te je bila identična onoj koja je izdana Allgemeine SS-u. Iako je bila veoma impresivna na vojnim i političkim mimohodima, na terenu se pokazala totalno nepraktičnom iz više razloga: bila je crna te se time isticala i više prljala i bilo ju je teže održavati. Godine 1933. Waffen-SS-u je uvedena radna tunik koja je imala praktičniju boju (mišje-sivu), bila je šivana od lakše vune i time praktičnija za svakodnevne vojne zadaće. Dočasnička i časnička radna uniforma bila je bolje krojena, strukiranija, ali imala je i normalnu za razliku od ruske kragne na običnim tunikama. Početkom 1935. Waffen-SS uvodi novi standard uniforma, smeđkasto-sivu tuniku s pet gumbi koji su se mogli zakopčavati bliže vratu, a prva službena narudžba izdana je 25. studenoga 1935. godine.

Kako je crvena SS-ova traka sa svastikom bila veoma nepraktična za svakodnevnu upotrebu kao i bojna djelovanja, zamijenjena je mali orlom na lijevom rukavu koji je zadržan do kraja rata uz nekoliko dorada.

Smeđkasta tunika je 1937. zamijenjena zelenkasto-sivom uniformom koja je bila temeljena na dizajnu M36 tunike, ali je imala oštriji kroj džepova, mnogo kvalitetniju izradu te je za dizajn bio zaslužan Hugo Boss, koji je po mnogima stvorio prepoznatljivu njemačku uniformu.

Krajem 1939. i povećanjem broja SS divizija postalo je gotovo nemoguće pratiti zahtjeve Wehrmachta, SS-a, Kriegsmarina i Luftwaffea za različitim stilovima uniforma. Stoga je odlučeno da Wehrmacht, Waffen SS i lučke postrojbe, kao i obalna artiljerija Kriegsmarina, imaju standardnu M36 kao i kasnije modele uniforma, a Luftwaffe i pomorci Kriegsmarina imaju drugačije svrsishodne modele uniforma.

Zračne snage ili Luftwaffe imao je standardnu uniformu za sve svoje članove. Radna uniforma bila je poznata plavkasto-siva bluza na preklop slična onoj za tenkovske snage, dok je časnička, paradna i stražarska imala model sličan M36 tunici samo u Luftwaffinoj plavoj boji. Piloti su imali dva seta kožnih jakni (zimska i ljetna) kao i letački kombinezon, dok su na glavi nosili kožne kacige.

Kriegsmarine ili ratna mornarica, kao i mnoge mornarice tada, imala je prepoznatljivu crnu dolomicu, kratki kaput s dvostrukim kopčanjem te ispod toga radnu bijelu ili plavu košulju, svilenu maramu, sive rukavice i brodić kapu, dok su dočasnici imali plave šarpke, a časnici bijele. Za hladnija vremena, kao i za podmorničke dužnosti izdan je i kožni kaput. Veoma čest slučaj bio je i zamjena standardnih košulja sa civilnim, dijelom zbog dugih izbivanja izvan kopna, a dijelom zbog vjerojatno ugodnijih civilnih materijala.

Označavanje raznih rodova vojske

Od 1921. do 1935. korištena je manja paleta boja zbog i manjeg broja vojnih rodova pa tako imamo nekoliko osnovnih podjela

• jarko crvena - visoki časnici i prateće osoblje, artiljerija
• bordo crvena - stožerno osoblje i veterinari
• bijela - pješaštvo
• roza - transport
• svijetlo smeđa - vezisti
• tamno zelena - planinski lovci
• svijetlo plava - transport (zaprežni)
• tamno plavi - sanitet
• crni - inženjerija

Dolaskom nacista na vlast, te povećanjem vojske kao i njenih rodova, boje se modificiraju i moderniziraju zbog novih potreba, pa tako imamo:

• jarko crvena - visoki časnici, artiljerija, jurišni topovi, PZO (teški topovi), kartografi
• tamno crvena - stoženo osoblje, vojne škole i veterinari
• bijela - pješaštvo, motorizirano pješaštvo, panzergranadiri („Grossdeutschland“ divizija), teški mitraljezi, minobacački odredi, pješačka artiljerija i PZO (laki topovi)
• svjetlo zelena - planinski lovci (skijaši i lako pješaštvo)
• travno zelena - panzergranadiri (od listopada 1942.), motoristi, izviđači (GD divizija 1942.-1943.)
• roza - tenkisti, lovci tenkova, protutenkovska artiljerija, oklopna izvidnica (1937.-1937.; 1943.-1944.), oklopni vezisti (Pz.Div 1,3,5) , mehaničari
• zlatna - konjaništvo, 24. tenkovska (bivše konjaništvo), oklopna izvidnica (bivše konjaništvo), izvidnica, oklopna izvidnica (1937.-1939., 1944.-1945.), motorizirana izvidnica (1937.-1941., 1943.-1945.), motoristi (1937.-1939.)
• tamno smeđa - oklopna izvidnica (1939.-1943.), motorizirana izvidnica (1941.-1943.), motoristi (1941.-1943.)
• žuta - vezisti
• crna - inženjerija (borbena, oklopna, željeznička...)
• svjetlo smeđe – „Bautruppen“ (građevinari)
• bordo crvena - raketna artiljerija, kemičari, sudstvo
• narančasto žuta - vojna policija
• svjetlo plava - transport
• tamno plava - sanitet
• narančasta - pitomci (do 1942.)
• svjetlo siva - vojni novinari, promidžba
• tamno zelena - vojna administracija
• purpurna - ordinarijat

Luftwaffe je imao svoj zasebni sustav označavanja pripadnosti, pa tako imamo:

• bijela - generali
• crna - ministarstvo zračnog prometa, zračni konstruktori
• tamno crvena - stoženo osoblje i veterinari
• zlatna - piloti i padobranci
• jarko crvena - PZO i flak artiljerija
• svjetlo smeđa - vezisti
• zlatno smeđkasta - pitomci
• tamno plava - sanitet
• tamno zelena - administracija
• svjetlo zelena - kontrola leta
• svjetlo plava - rezervisti
• roza - inženjerija
• bordo crvena - sudstvo
• bijela sa sekundarnom bojom – divizija „Hermann Goering“
• zelena - zemljane postrojbe, pješaštvo i slično