Prva pilotska značka u našim krajevima uvedena je 4. siječnja 1913. godine, dakako u sklopu austrougarskih oružanih snaga, a dodjeljivala se svim pilotima koji su uspješno završili izobrazbu za borbene pilote, pri čemu su se njihova imena objavljivala u službenom vojnom listu. Sastojala se od vijenca s krunom na vrhu, od orla s raširenim krilima te od pločice s inicijalima cara Franje Josipa. Tijekom 1. svjetskog rata ili neposredno nakon njega pilotski se znakovi uvode u mnoge druge države, a uvode se i znakovi za druge specijalnosti. Francuska je svoj pilotski znak uvela 1916. godine, a koristili su ga, neslužbeno, i piloti Kraljevine Srbije i kasnije Kraljevine SHS, do uvođenja službenih znakova 1922. godine.
Za partizanske pilote nisu propisane nikakve službene oznake te su pojedinci na svojim odorama nosili savezničke pilotske ili zrakoplovne oznake, ili su pak savezničke oznake preuređivali, dodajući im, primjerice, crvenu zvijezdu, a i sami su šivali oznake prema savezničkom uzoru. Oni koji su poslani na školovanje u Sovjetski Savez donijeli su sa sobom oznake zrakoplovstva sovjetske Crvene armije te su ih nosili sve do uvođenja službenih odora Jugoslavenske armije u drugoj polovini 1946., pa i kasnije. Oni koji su se nalazili u sklopu britanskog zrakoplovstva ili su ondje bili na izobrazbi, nosili su amblem Kraljevskog britanskog zrakoplovstva u obliku raširenih krila. Ova krila su pojedinci pri kraju rata modificirali tako da su u sredinu stavili crvenu zvijezdu te su ih tako pretvorili u neslužbenu oznaku jugoslavenskog zrakoplovstva. Neki bivši starojugoslavenski zrakoplovni časnici nastavili su na desnom džepu na grudima nositi svoj pilotski ili neki drugi zrakoplovni znak.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti možete čitati u novom izdanju VP-a koji je na svim kioscima od petka 5. lipnja za samo 19,99 kuna, i to na 92 stranice!
Oba,oba su pala!!!!!