Veliki broj stranih dragovoljaca borio se za slobodu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na svoj način svakoga od njih motivirao je avanturistički duh. Iako je među stranim dragovoljcima bilo raznih, pa i problematičnih osoba, iznenađujuće je velik broj onih za koje možemo reći da su izrazito inteligentni, štoviše visoko školovani ljudi, cijenjeni u svojim profesijama. Marco Casagrande vjerojatno je od svih dosegnuo najvišu razinu jer ovaj Finac već duže vrijeme uživa čast da ga struka tretira kao jednog od najboljih europskih, pa i svjetskih modernističkih arhitekata. Casagrande je rođen je 1971. u gradu Turku, djetinjstvo je proveo u predjelu Ylitornio (granična regija Lappland). Potječe iz dobrostojeće obitelji; otac je bio policajac, majka učiteljica.
Kao mladić bio je kreativan, samostalan i napredan, nije imao problem upisati zahtjevan studij arhitekture. Još od malih nogu istraživao je nadasve burnu ratnu povijest Finske, ali o Jugoslaviji nije znao ništa osim da postoji kao država i da je Josip Broz bio dugogodišnji predsjednik te zemlje. Nezreli mladić ubrzo je saznao podosta, ne samo o Jugoslaviji, nego o svim zemljama „istočnog bloka“ koje su u razdoblju nakon pada Berlinskog zida zbacivale okove komunističkog režima. Kao i brojne mlade ljude sa sjevera i zapada privukli su ga epohalni događaji te se okušao raditi kao novinar koji prati i izvještava kako na istoku Europe umire jedna totalitaristička ideologija. Otputovao je prvo u Rumunjsku gdje se zbivala dramatična revolucija, potom je posjetio: Poljsku, Čehoslovačku, Istočnu Njemačku i Mađarsku. Jugoslaviju nije stigao posjetiti jer morao se javiti na početak služenja vojnog roka. Neposredno prije povratka u domovinu, u Pragu je 1990. upoznao mladu, šarmantnu Hrvaticu. Razmijenili su kontakt, Marcu se djevojka prilično svidjela, te ju je, kada su okolnosti služenja vojnog roka dopuštale, od slijedeće jeseni počeo posjećivati. Država Finska nalaže da je služenje vojnog roka obaveza svakog sposobnog građanina, iako sustav finskih oružanih snaga djeluje drugačije nego što je funkcionirao u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. Finske oružane snage (Puolustusvoimat) u osnovi nisu velike (oko 35 000 vojnika u aktivnom sastavu), no zbog dobrog sustava i upravo zbog obaveze služenja vojnog roka, Finska u svakom trenutku može dignuti i deseterostruko veću vojnu silu...
Nastavak teksta čitajte u novom izdanju Vojne povijesti od 4. srpnja na svim kioscima!