Mirovne misije - Smiješna strana UNPROFOR-a

Implementacija mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj bila je problematična u mnogobrojnim aspektima. Potpuni zastoj peacekeepinga, vjerojatno nepovratno potvrđen nakon siječnja 1993., omogućio je da na vidjelo izađu druge nesavršenosti mirovnjaka u plavim kacigama. Iako prisutne u svim mirovnim operacijama koje je ikada poduzeo UN, u okolnostima očite nesuradnje sukobljenih strana i nevoljkosti međunarodne zajednice za promjenom statičnog mandata, one su sada počele dobivati težinu koju inače ne bi imale. O kršenju načela nepristranosti i zauzimanju klijentelističkih pozicija, koji su najviše naštetili ugledu mirovnih snaga, a time i cjelokupnom UN-u, već je bilo govora. No, bilo je i mnogo drugih. Sudjelovanje u nelegalnoj preprodaji i krijumčarskim poslovima također je imalo devastirajuće učinke za ugled mirovnih snaga. Nekoliko općenitosti treba uočiti. Pripadnici mirovnih snaga UN-a ponajviše su bili uključeni u krijumčarenje različitih vrsta naftnih derivata, prehrambenih proizvoda, cigareta, alkoholnih pića, odjeće i obuće te bijele tehnike. Najveći dio toga završavao je kod pobunjenih Srba, što je očito upućivalo na kroničnu nestašicu na području koje su kontrolirali. Ipak, i sami mirovnjaci često su bili zadnje odredište: visoka primanja omogućavala su im jeftinu kupnju, a diplomatski imunitet odnošenje te robe u matične zemlje i ponovnu prodaju po daleko višim cijenama. Konačno, nisu svi mirovni kontingenti bili uključeni u istom stupnju u ovu vrstu nedopuštenih aktivnosti: dostupni podaci upućuju kako su se time bavili ponajviše mirovnjaci iz nerazvijenih zemalja.