Mirovnjaci između Hrvata i Srba

Uspjeh tradicionalnih operacija za čuvanje mira ovisi o onomu što se u Ujedinjenim narodima uvriježilo popularno nazivati "sveto trojstvo": pristanak i suradnja sukobljenih strana, uporaba sile jedino u samoobrani i neutralan, odnosno nepristran nastup mirovnih snaga. Ukoliko je suradnja sukobljenih strana neiskrena mirovna operacija nema nikakvih izgleda na uspjeh: umjesto da olakša tijek odvijanja mirovnih pregovora na višim razinama ona se pretvara u svoju suprotnost, tj. postaje katalizator putem koga obje strane nastoje ostvariti svoje političke ciljeve. Uporaba sile od strane mirovnih snaga također se nastoji što je moguće više ograničiti, odnosno nastoji se ne izlaziti iz uskih okvira koncepta samoobrane. S jedne strane, smatra se kako bi svaka takva intervencija išla na štetu neke od sukobljenih strana što bi moglo dovesti do optužbe za kršenje neutralnosti i ugroziti mirovne snage. Pored toga, u tradicionalnom "peacekeepingu" plave kacige u pravilu nisu ni opremljene za poduzimanje oružanih akcija. Konačno, u svakom postupku mirovne snage moraju djelovati vojno neutralno i politički nepristrano kako bi ih obje strane percipirale kao takve. Održavanje takve pozicije, pored ostaloga, ključno je za očuvanje autoriteta mirovnih snaga koje u svakoj operaciji nastupaju kao predstavnici UN-a.