Obavještajne službe - zašto se zlouporabljuju?

Edward Joseph Snowden, bivši pripadnik američkih obavještajnih agencija – Središnje obavještajne agencije (CIA) i Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) – posljednjih mjeseci bitno je uzdrmao međunarodnu političku scenu. Svjetskoj je javnosti obznanio razmjere američkoga totalitarnoga obavještajnog djelovanja u okviru kojeg su nadzirane komunikacije stotina milijuna ljudi diljem svijeta. Naravno riječ je o tajnom prikupljanju obavještajnih podataka kontrolom komunikacija, preciznije špijuniranju iz okvira tzv. SIGINTA (Signal Intelligence) za što je zadužena moćna i supertajna NSA. Javnim je učinio ono što stručnjacima i nije nepoznanica. Uostalom, Fawaz A. Gerges američki znanstvenik libanonskog podrijetla ustvrdio je u knjizi The rise and fall of Al-Qaeda (2011.) da NSA dnevno prikupi i pohrani 1,7 milijardi zapisa kontroliranih komunikacija (e-mailova, SMS-ova, telefonskih razgovora i tako dalje). Okvir za totalitarno obavještajno djelovanje jest protuteroristička histerija i izvanredno ekstremno proširenje ovlasti obavještajnim agencijama nakon udara Al Qa’ide na SAD 11. rujna 2001. godine. Snowden je javnost upoznao i s činjenicom da su mete američkog prisluškivanja bili čelnici 35 država koje je SAD smatrao prijateljskim državama, dok su Amerikanci na njih gledali tek kao na „partnere“. Ovaj je slučaj višestruko poučan. Analiza s bilo kojeg motrišta ukazuje na ugrožavanje nacionalne sigurnosti neke od država, koje se dogodilo u kontekstu ostvarenja američke nacionalne sigurnosti. Prisluškivanje lidera niza država nesporno predstavlja ugrožavanje nacionalne sigurnosti tih država. Bez obzira na dodijeljeni azil ni Ruska Federacija zasigurno neće zanemariti posljedice za nacionalnu sigurnost koje proizlaze iz „slučaja Snowden“. Otkivanjem državnih tajni te načina i opsega djelovanja najvitalnijeg i najtajnijeg segmenta nacionalne sigurnosti Snowden je ugrozio američku nacionalnu sigurnost. Stoga za službeni Washington on i jest nacionalni izdajnik.