DRUGI SVJETSKI RAT

„Old blood and guts“ - general Patton

Foto: Wikimedia CC
„Old blood and guts“ - general Patton
29.03.2016.
u 20:01
„Čestitam! Vojska je zacijelo otišla k vragu čim je nas dvojicu promaknula. Pretpostavljam da se sprema ozbiljna borba, a mi smo oni koji mogu voditi ljude sve do pakla bez prevelikoga razmišljanja. Sada kada smo generali, sve što je još potrebno je jedan dobar sočni rat.“
Pogledaj originalni članak

Iscrpljujući dril kakvog je svojim vojnicima nametnuo Patton počeo je davati rezultata: „civili u uniformama“ premetnuli su se u prave vojnike, sposobne ispuniti postavljene zadaće. Kako je rasla njihova uvježbanost, tako se rađao i Pattonov kult ličnosti. Vatreni govori priskrbili su mu i najpoznatiji od svih nadimaka – „Old blood and guts“. Krv i crijeva koji se ovdje spominju često je spominjao kao žrtvu koju će vojnici morati položiti prije nego što izbore konačnu pobjedu, iako je sam Patton upozoravao kako ne treba zaboraviti i pamet, bez koje sva prosuta krv i izgubljeni životi svejedno neće imati nikakvog smisla. U obraćanju vojnicima bio je slikovit, pa čak i brutalan. Bili su to junački govori bez pismene pripreme, izravno iz glave, ali toliko snažni i iskreni da su kao čudom uspijevali napuniti energijom umorne vojnike.

Nisu to bile uglađene Demostenove filipike, nego psovkama bogato začinjena bujica čiste energije koja se s pozornice rasipala po slušateljima i koja je (kako su s čuđenjem primjećivali promatrači) zaista postizala svoj cilj. Kako smo već spomenuli, u rujnu 1940. napokon je promaknut u čin brigadnog generala. Sudbina kakvu je za sebe oduvijek predosjećao napokon se počela ostvarivati – dosegao je čin generala - a ako rat dovoljno potraje i ako Amerika ne zakasni na najzanimljiviji dio, ostvarit će mu se i želja da još jednom iskusi uzbuđenje hoda po rubu između života i smrti. U pismu brigadiru Terryju de la Messa Allenu, koji je također promaknut u brigadnog generala, napisao je: „Čestitam! Vojska je zacijelo otišla k vragu čim je nas dvojicu promaknula. Pretpostavljam da se sprema ozbiljna borba, a mi smo oni koji mogu voditi ljude sve do pakla bez prevelikoga razmišljanja. Sada kada smo generali, sve što je još potrebno je jedan dobar sočni rat.“

Već u studenome priredio je Patton vježbu na razini divizije da dokaže kako su on i njegovi ljudi spremni, odnosno da mogu parirati tim njemačkim vragovima i njihovoj taktici. Da bi probio protivničku obranu poslao je najprije jurišne bombardere, pa snažnu artiljerijsku vatru i na kraju tenkove, sve to u brzom nizu jedan za drugim. Rezultat je bio fantastičan – redovi protivnika brzo su se urušili i probijen je prolaz kroz kojega je onda pojurilo pješaštvo i dovršilo posao. Vojni vrh bio je zadivljen, no sada je još trebalo uvjeriti i javnost (odnosno političare) da zagrabe u proračun i omoguće financiranje bez sumnje uspješnog ali i skupog načina ratovanja. U tu je svrhu priredio novu vježbu već mjesec dana kasnije, a na koju je pozvao predstavnike svih vodećih američkih medija. Patton je iz vojarne izveo za američke pojmove neviđenu silu – 231 tenk i 6 500 ljudi, povevši ih na 250 km dugačak marš koji je kulminirao simuliranim napadom na Fort Benning. Grmljavina stotina tenkova i jurišni bombarderi koji su se obrušavali s neba na kraju su zaista uspjeli impresionirati novinare, pa je tako američka javnost saznala da i Amerika napokon ima „svojega Rommela“. Patton više nije bio bezimeni časnik upitne karijere, nego zvijezda čije je vrijeme očigledno tek dolazilo. U travnju 1941. promaknut je u čin general-bojnika.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.