Početkom 1942. zahvaljujući svom geografskom položaju Madagaskar postaje »ključ vrata Indijskog oceana«, kako se simbolično izrazio južnoafrički premijer Jan Christian Smuts u jednom brzojavu upućenom Churchillu. Nakon pada Singapura (15. veljače 1942), do tada glavne britanske vojno-pomorske baze u Aziji, njezina Istočna flota pod zapovjedništvom viceadmirala sir Jamesa Somervillea povlači se prema Cejlonu (danas Šri Lanka). U razdoblju od 31. ožujka do 10. travnja 1942. Japanci intenzivno napadaju britanske luke na Cejlonu (Colombo, Trincomale i Batticaloa). U pokušajima da se suprotstavi Japancima, Kraljevska ratna mornarica izgubila je nosač aviona »Hermes«, krstaricu HMS »Hector« i tri razarača. Ne samo da je bila ponižena, Kraljevska ratna mornarica je bila prisiljena premjestiti glavnu bazu svoje Istočne flote u luku Kilindini nedaleko od Mombase u Keniji.
U tom trenutku britanski vojno-politički vrh uočava veliku opasnost ukoliko Japanska carska mornarica zadobije mogućnost korištenja francuske pomorske baze Diego Suarez (danas Antisiranana) na sjevernom dijelu Madagaskara. U brzojavu američkom predsjedniku Rooseveltu u travnju 1942. britanski premijer Churchill izražava svoju veliku zabrinutost te ističe: »Jedna zračna, pomorska ili podmornička baza japanske mornarice na Madagaskaru moći će u cijelosti paralizirati naše pomorske putove prema Srednjem i Dalekom istoku«. U to vrijeme sile Osovine pregovaraju (prosinac 1941–siječanj 1942) o promjeni granica djelokruga njemačko- talijanskih ratnih mornarica s jedne strane i japanske mornarice s druge u Indijskom oceanu. Do tada je granicu je određivao 70. meridijan, a kako se Madagaskar tom podjelom našao u njemačkom djelokrugu, viceadmiral Fricke započeo je 17. prosinca 1941. pregovore s viceadmiralom Naokuniem Nomurom, japanskim pomorskim izaslanikom u Berlinu. On je njemačkom admiralu istaknuo kako Japan namjerava zauzeti Cejlon, a nakon toga uspostaviti pomorsku bazu za svoje podmornice na Madagaskaru.
Da bi to ostvario, bila je potrebna prethodna suglasnost ne samo Njemačke već i vlade u Vichyu. Dana 27. ožujka 1942. admiral Fricke obavještava japanskog pomorskog atašea da Japanska carska mornarica može poduzeti borbene aktivnosti zapadno od 70. meridijana. Već 25. travnja Japanci šalju u zapadni dio Indijskog oceana (između Adena i Rta dobre nade) pet podmornica i dvije pomoćne krstarice (eskadrile »KO«) pod zapovjedništvom kapetana bojnog broda Ishizakia Naborua ukrcanog na podmornici »I-10«. Režim u Vichyu bio je svjestan strateškog značenja Madagaskara te u prosincu 1940. odlučuje smijeniti dotadašnjeg generalnog guvernera Coppeta, a na njegovo mjesto postaviti Armanda Anneta, čovjeka od velika povjerenja i potpuno privrženog režimu u Vichyu.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od utorka, 4. kolovoza na svim kioscima!