U svojemu drugom pohodu na Beč turska se vojska pod zapovjedništvom mladog sultana Sulejmana II., kasnije prozvanog Veličanstveni, zaustavila 5. kolovoza 1532. pred Kisegom. Dva dana kasnije počeo je prvi juriš na opsjednuti grad. Kiseg je bio posljednja utvrda na ugarskom području na samoj granici s Austrijom.
U njemu je bila mala posada s hrvatskim vojskovođom Nikolom Jurišićem na čelu. Ovaj proslavljeni hrvatski ratnik i diplomat već se ranije istaknuo u borbama protiv Turaka. Bio je pouzdanik habsburškoga nadvojvode Ferdinanda i zastupao je njegove interese prigodom izbora za kralja u Cetingradu, početkom 1527. godine. Za Ferdinanda je obavljao i pregovaračke misije na Sulejmanovu dvoru u Istanbulu. Malobrojnoj posadi od samo nekoliko desetaka profesionalnih vojnika pridružili su se građani i seljaci iz okolice tako da je grad branilo oko 700 ljudi.
Nasuprot njima bila je mnogostruko nadmoćnija turska vojska. Prepušteni sami sebi branitelji su izdržali opsadu koja je potrajala do 30. kolovoza. Jurišić je uspio spriječiti Turke da podzemnim lagumima potkopaju zidine. No velika turska bitnica probila je najslabije dijelove zidina. Kroz te prodore Turci su redom poduzeli 12 velikih juriša, ali su svi odbijeni. Nakon posljednjega, gotovo uspješnog juriša došlo je do nevjerojatno bizarnog događaja.
Poslije 25 dana opsade, kako bi sačuvao obraz svojega gospodara, veliki vezir Ibrahim predložio je nagodbu. Napadi i opsada će se prekinuti i turska vojska povući, ako zapovjednik grada potpiše formalni dokument i preda ključeve grada kako bi ga sultan nominalno dobio u posjed. Iako zvuči čudno, razmijenjeni su taoci i farsa je odigrana do kraja. Turci su izvjesili svoje zastave na grad i poslije toga se povukli. Bilo je prekasno za bilo kakav pohod na Beč i Turci su se vratili. Svojom obranom Kisega, koji je kasnije dobio od kralja Ferdinanda na dar, Nikola Jurišić odgodio je novu tursku opsadu Beča za 130 godina.