Petoga travnja ove godine navršilo se točno dva desetljeća od početka opsade Sarajeva, glavnoga grada Bosne i Hercegovine. Nikada u povijesti olimpijskoga sporta nije zabilježeno da je jedan olimpijski grad tako sustavno uništavan, a njegovi stanovnici svakodnevno ubijani svim mogućim oružjima kao što je to bio slučaj sa Sarajevom.
Opsada Sarajeva trajala je gotovo četiri godine. Sama opsada počela je zauzimanjem sarajevske zračne luke „Butmir“ od strane bivše Jugoslavenske narodne armije u noći između 4. i 5. travnja 1992. godine, a završila se 29. veljače 1996. godine. U vojnoj povijesti poznate su opsade velikih gradova počev od drevne Troje, opsade Konstantinopola u srednjem vijeku do opsade Staljingrada i Lenjingrada u Drugom svjetskom ratu. Opsada Sarajeva u trajanju od 1335 dana najduža je opsada nekoga grada u suvremenoj povijesti ratovanja. Uspostavljeni zračni most za podršku tisućama opkoljenih građana Sarajeva trajao je duže od berlinskoga zračnoga mosta iz ‘40-tih godina prošloga stoljeća. Opsada je Sarajeva imala još jednu vojnu jedinstvenost koja se odnosila na dva prstena opsade, unutrašnji i vanjski.
Za vrijeme opsade na grad dnevno je padalo prosječno oko 230 granata. Neslavni je rekord 22. srpanj 1993. godine kada je ispaljeno 3777 granata sa srpskih položaja oko Sarajeva. Granatiranjem grada nanesene su ogromne materijalne štete, a najviše su stradali civilni, kulturni i vjerski objekti. Ubijeno je preko 10 000 Sarajlija, a od toga 1601 sarajevsko dijete. Spisak poginulih u opsadi nije konačan. Za vrijeme opsade teže je i lakše ranjeno oko 50 000 Sarajlija. Glavni je grad BiH bio u opsadi bez dovoljno oružja za obranu, bez hrane, vode, struje, plina i sa svakodnevnim granatiranjem i ubijanjem Sarajlija od strane snajperista s Grbavice i Nađarića.