Početak napada
Plan je bio da će prvo njemačke postrojbe napasti Belgiju i Nizozemsku kako bi privukle anglo-francuske postrojbe da pomognu spomenutim zemljama, a onda će glavne njemačke snage s prethodnicom poznatih oklopnih “panzer” divizija napredovati kroz Ardene (dugo se spominjalo kako je šuma neprohodna, a kamoli da tenkovi mogu proći). Tako su Nijemci htjeli prepoloviti bojište te otežati Saveznicima – Francuze ostaviti na jednoj strani, a Britance na drugoj.
Saveznici su krenuli s utvrđivanjem obrambenih položaja čekajući britansku blokadu njemačkih luka. U slučaju njemačkog napada, savezničke postrojbe trebaju napredovati prema Belgiji te se spojiti s belgijskom i nizozemskom vojskom. Na svoju nesreću, nakon stalnog očajnog pokušaja da ostanu neutralni i da ne izazivaju Hitlera, Belgijci i Nizozemci odbili su Saveznike tako da plan nikada nije zaživio.
Jačina suparničkih vojski
Ugrubo, ako brojimo Nizozemce i Belgijance, obje strane imale su sličan broj vojnika tijekom svibnja 1940. godine: oko 140 divizija te 3 000 tenkova. Međutim većina savezničkog oklopa bila je raspodijeljena u male skupine dok su njemačke oklopne postrojbe bile spojene u dobro utrenirane „panzer“ divizije. U zraku su Nijemci koristili 3 000 modernih borbenih aviona dok su Saveznici imali „samo“ 2 000 borbenih zrakoplova. Puno savezničkih aviona bilo je staro i nepouzdano. To će biti ključan podatak u borbi za Francusku.
Njemački napad počeo je 10. svibnja. Kao što su Nijemci planirali, anglo-francuske snage krenule su na sjever. Nakon nekoliko dana i kombinacije teških bombardiranja, zračnog desanta i kopnenog napredovanja vojske, nizozemska i belgijska vojska bile su uništene. Dana 14. svibnja Nizozemska se predala. Britanci i Francuzi „odigrali“su svoje kako su Nijemci planirali – postrojbe koje su napredovale prema Belgiji nisu mogle držati svoje položaje protiv nadmoćnih njemačkih postrojbi.
Prelazak rijeke Meuse
U međuvremenu udarne njemačke postrojbe prešle su rijeku Meuse 14. svibnja te sve brže napredovale prema Engleskom kanalu. Tu se proslavio Erwin Rommel sa svojom 7. oklopnom divizijom – „Divizijom duhova“ (nekada su toliko brzo napredovali da njemačko zapovjedništvo nije znalo gdje se nalaze jer nije bilo radio signala tako daleko). Nijemci su došli na obalu 20. svibnja te su tako odsjekli savezničke snage na dva dijela. Na nesreću, Francuzi nisu imali nikakve rezerve da se suoče s ovakvom katastrofom.
Nakon dva tjedna savezničke divizije bile su odbačene na malo područje oko luke Dunkirk. Oko 340 000 vojnika prebačeno je u Britaniju do kraja 4. lipnja. Britanci su morali ostaviti svu opremu na obali te je više tisuća Francuza završilo u njemačkim zarobljeničkim logorima. Zanimljivo je kako Hitler nije dao da se napadnu Britanci u Dunkirku. Zašto? Neki povjesničari kažu zato što nije htio pobiti svoj bratski germanski narod – Britance. Što je, istina vjerojatno nikada nećemo saznati.
Nijemci su se regrupirali te su bili spremni završiti posao. Dana 5. lipnja napadaju južno uz rijeku Sommu te su ubrzo napredovali velikom brzinom, unatoč otporu ostataka francuskih postrojbi. Bili su u Parizu 14. lipnja, a 16. lipnja francuska vlada odstupa.